Jučer, dana 25. srpnja 2018. godine, u Ministarstvu znanosti i obrazovanja održan je sastanak s ministricom Divjak.
Svrha sastanka bila je otvoriti bitna pitanja te iznaći rješenja za neke od gorućih problema u sustavu osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja.
Tako se razgovaralo o problemu određivanja organizacijskih viškova u školama jer ne postoji ujednačena praksa u izboru zaposlenika koji ulaze u kriterije za određivanje organizacijskih viškova, a osobito kada se ustanova sastoji od matične i jedne ili više područnih škola.
Ujednačavanja prakse oko ovog pitanja već je dugo u fokusu, a Ministarstvo znanosti i obrazovanja, koje se jedino odazvalo na naš poziv da se pokuša riješiti taj problem, očitovalo se da će u kraćem roku školama dati obavijest o tome kao bi bilo poželjno postupati radi ujednačavanja prakse te stvaranja jednakih uvjeta za sve zaposlenike.
Na prošli sastanak, naime, bili su pozvani predstavnici Ministarstva rada i mirovinskog sustava i nisu se odazvali na naš poziv, dok su predstavnici Prosvjetne inspekcije i Ministarstva hrvatskih branitelja odgovorili da su spriječeni u sudjelovanju.
Ako želimo organiziran i transparentan sustav, volja za rješavanjem toga pitanja morala bi postojati na svim razinama.
Druga je tema sastanka bila problematika novog Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (u nastavku: Zakon) koji je nedavno izglasan u Hrvatskom saboru.
Ministrica je naglasila kako će ustanove za odgoj i obrazovanje dobiti upute što sve moraju obuhvaćati novi Pravilnici koji će sadržavati kriterije za zapošljavanje, kako bi se izbjegla samovolja i stvorio transparentan sustav koji će omogućiti jednake uvjete za pristup radnom mjestu svim kandidatima. Ti Pravilnici, temeljeni na izmijenjenom članku 105. st. b) Zakona, navodno, će omogućavati školama da same procijene koji su kandidati za posao potrebniji za rad u određenoj školi.
Novi Zakon još nije objavljen te će vrijeme pokazati koliko će ove, 13. (trinaeste!), izmjene i dopune doprinijeti rješavanju problema u sustavu, a koliko će novih problema isti zakon donijeti. Stoga moramo biti spremni reagirati i izboriti se za bolji i kvalitetniji sustav u kojem će boljitak učenika te zaposlenika biti glavni cilj, a ne glavne žrtve ishitrenih promjena.
Jedna od tema sastanka bila je i rad prosvjetne inspekcije (u smislu prijava te kontrole poštivanja prava i obveza iz kolektivnih ugovora).
Od predstavnika MZO-a je naglašeno kako se ove godine Zakon o prosvjetnoj inspekciji neće mijenjati jer je to predviđeno za iduću kalendarsku godinu mada je to SHU mjesecima ranije prijavio kao jednu od bitnih tema za rad Gospodarskog-socijalnog vijeća.
Pitanje rada prosvjetne inspekcije bitno je iz mnogih aspekata, od kojih je jedan svakako kontrola ispunjavanja obveza iz kolektivnih ugovora, što je do sada prosvjetna inspekcija ignorirala te po pitanjima njegovog kršenja nije reagirala.
Također, razgovaralo se o statusu stručnih suradnika u ustanovama za odgoj i obrazovanje, a osobito o člancima 12. i 13. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama za odgoj i obrazovanje, odnosno o dodatcima za posebne uvjete rada. Bilo je riječi i o analizi koju smo provodili po pitanju broja stručnih suradnika u sustavu sa 30 i više godina radnog staža te smo pokušali iznaći načine i modalitete rješavanja problema isplate dodataka i pitanja njihovog statusa. Predstavnici MZO-a također su postavili pitanje povrata neutemeljeno isplaćivanih iznosa, no mi smo naglasili kako zaposlenici ne mogu snositi krivnju za eventualne neutemeljene isplate i da se hitno mora iznaći rješenje što će, po svemu sudeći, biti moguće najranije u jesen.
Na postavljeni upit predstavnika Sindikata hrvatskih učitelja namjerava li, u skorijem roku, MZO dati svoje očitovanje na preko 650 pravno utemeljenih zahtjeva za povećanje koeficijenata složenosti poslova radnog mjesta tajnika i računovođa, MZO se očitovalo pozitivno te su najavili svoje očitovanje u što skorijem roku poslati Vladi RH i o tome nas izvijestiti.
Podsjećamo da je isključivo Vlada RH ta koja mijenja Uredbu o koeficijentima složenosti poslova te su oni ti koji moraju osigurati dodatna sredstva, a ne lopticu stalno prebacivati jedni na druge. Mi ćemo ustrajati u svom zahtjevu jer MZO veći dulji niz godina potvrđuje da je isti opravdan, no da nema sredstava.
Iz svega navedenog, očito je da za borbu ima i više nego dovoljno razloga, no samo zajednički i zalaganjem jednih za druge, moći ćemo oslabiti jednu od taktika Vlade „zavadi pa vladaj“ te postići uvjete rada koji su bolji za sve u sustavu odgoja i obrazovanja.