Donosimo putopisni osvrt kolege sindikalnog povjerenika Petra Malnara na sindikalnu edukaciju iz koje su se vratli obogaćeni novim znanjima, iskustvima i dojmovima.

Članovi sindikalnih podružnica osnovnih škola iz Plaškog, Ogulina i Josipdola u organizaciji sindikalnih povjerenika krenuli su put  Karlovy Vary, Praga i Brna. Priključili su im se članovi sindikalne podružnice Obrtničke i tehničke škole iz Ogulina. Na poziv da bude gost i predavač, grupi se u Zagrebu pridružila predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja gđa. Sanja Šprem. Pozdravljena pljeskom nazočnih stvoren je pozitivna vibracija dobrodošlice. Ugodno iznenađeni putnici su se uvjerili da su šuškanja o njezinoj nazočnosti na putovanju postala stvarnost. Dogodio se “klik“, kako bi danas mladi rekli.

Karlovy Vary su  nas iznenadile ljepotom palača, bogatstvom arhitekture i položajem. Tko nije bio i vidio, teško si može predočiti tu ljepotu. Ošamućeni i malo umorni krećemo u poslijepodnevnim satima prema Pragu. Nema odmora. Kratko tuširanje, presvlačenje i odlazak na druženje u pivnice. Pratim sa strane, društvo opušteno kao da se poznaju godinama. Odlično za početak. Predsjednica prednjači, ali ni Bojana, Valentina, Anita ne zaostaju. Pršte od sindikalne energije. Prvi dan završava smijehom i zadovoljstvom na umornim licima.

Jutro. Krećemo u obilazak. Vodička izvanredna. Sipa informacije s mjerom, objašnjava arhitekturne i povijesne znamenitosti Praga. Pred Predsjedničkom palačom red i detaljan pregled turista. Nemamo sreće ući u katedralu sv.Vida koja može primiti preko šest tisuća vjernika i u kojoj se misa održava na nekoliko jezika. Rezervirana je u  to vrijeme za hodočasnike iz Poljske koji u njoj imaju organiziranu misu. I jesmo i nismo malo razočarani. Stvar sreće. Ne gubimo vrijeme. Idemo dalje prema Karlovom mostu, spajamo se s rijekom turista. Predsjednica  se nalazi čas u jednom društvu čas u drugom. Zastajemo na kraju mosta i pogledom pozdravljamo Karla IV. Moramo dalje jer iza nas dolaze drugi. Uskom ulicom bacajući pogled lijevo i desno upućujemo se na Starogradski trg. Vodička puna informacija upoznaje nas s poviješću trga i tornjevima na njemu. U trinaest sati zvona najavljuju otvaranje prozora i pojavljuju se apostoli. Škljocaju aparati, dižu se mobiteli, fotka se trenutak. Jedinstveni sat na južnom pročelju tornja  ispred nas ostavlja nas u nevjerici. Nemamo puno vremena. Prag je grad koji na relativno malenoj površini ima toliko toga za reći da njegovo razgledanje traži višednevni obilazak. Pred spomenikom Jana Husa zajednička fotografija za sjećanje. Odlazimo  prema Vaclavskom trgu. Nepregledna kolona sudionika hoda prema spomeniku sv. Vjenceslava. Na čelu kolone kardinal i nadbiskup Praga. Zastava i transparenata koji poručuju da  sudionici povorke podržavaju pravo na život. Snimam video jer me iznenađuje koliko ima zastava drugih zemalja. Odlazim u društvu samoga sebe vratiti sjećanja iz devedesetih kada sam na atletskom stadionu zamirao na koncertu Roling Stonsa, četiri godine poslije gledao kako se na južnoj strani slaže i istovaruje oprema za okruglu pozornicu Pink Floyda. Kroz glavu mi prostruji slika lika koji mi nudi ulaznicu za koncert. Cijena velika, ne pita se. To su Pink Floydi. Ide se drugi dan na koncert, delirij od glazbe, trenutak za povijest i sjećanje.             

Slobodno popodne do pola šest. Odlazimo na brod, vožnja  Vltavom i večera na  brodu. Opet vodička priča povijest grada, a u pozadini Oliver pjeva. Restoran brod odjekuje od glasova zadovoljnih putnika. Odlazak u hotel. Ponovo pivnica za lakše spavanje.

Poslije doručka odlazimo prema Brnu. Kada su članovi sindikata mislili da će se „izvući“, najavljujem predsjednicu sindikata Sanju Šprem. Uzima mikrofon i kreću informacije iz prve ruke. Bilo je tu Granskog kolektivnog ugovora, Temeljnog kolektivnog ugovora, teškoća u pregovaranjima, reprezentativnosti, jubilarki iz 2013.godine i, da vas ne zamaram, još dosta sindikalnih tema. Da se izrazim nastavničkim rječnikom: prava dvosmjerna komunikacija -  “Pitanja – odgovori – pitanja – odgovori ….“ Predsjednica prolazi između redova sjedala i još zainteresiranima pojašnjava sindikalnu problematiku. Pomalo neobično i prvi puta tako nešto. Uvijek nešto mora biti prvi puta pa makar to bilo i sa sindikalnim članstvom iz Ogulina, Josipdola i Plaškog.

Nešto što je nedavno bilo možda nemoguće sad je postala stvarnost. Učiti i informirati se možeš, ako želiš, bilo gdje i bilo kada. Mi smo to htjeli i uspjeli smo.

Prije izlaska iz autobusa u Zagrebu predsjednica se sa svakim ponaosob pozdravila i zaželjela sretan nastavak povratka kućama.

Petar Malnar, prof.