KAKO JE JUTARNJI LIST PONOVIO VRLO UKORIJENJENU PREDRASUDU O NAŠEM ŠKOLSTVU
Tekst bombastična naslova
RAZBIJEN JEDAN OD NAJRASPROSTRANJENIJIH MITOVA U HRVATSKOJ
Kako je Europska komisija pobila vrlo ukorijenjenu predrasudu o našem školstvu“
autora Gojka Drljače objavljen 19. rujna 2017. još je jednom potvrdio duboko nerazumijevanje i nepoznavanje hrvatskoga školstva – namjerno ili kao posljedica nepripremljenosti novinara, ostavljamo sudu čitateljstva.
Naime, u članku se interpretiraju podatci iz publikacije Europske komisije pod nazivom “Preporučeno godišnje trajanje podučavanja u punom obvezatnom obrazovanju” koji, kako navodi autor, „pobijaju jednu od vrlo ukorijenjenih predrasuda o hrvatskom školstvu“.
I tako, kaže autor da naši roditelji i učenici u stvari imaju samo predrasudu o duljini svoga svakodnevnog boravka u školi! Samo im se čini da imaju dnevno po 6, 7 ili 8 sati nastave! Roditeljima prvašića također se samo snilo da im djeca imaju i po nekoliko puta tjedno pet (5) sati!
A možda je autor mislio da se za vrijeme tih sati djeca igraju po školi, da s njima nisu njihovi učitelji i nastavnici! Jer po autorovoj interpretaciji podataka iz navedene publikacije ispada da učitelji u osnovnim školama u Republici Hrvatskoj rade prosječno godišnje 486 sati. Ako znamo da nastavnu godinu u Hrvatskoj čini 35 tjedana, ispada da učitelji prosječno rade 13,9 sati tjedno, što opet znači da dnevno imaju po 2,78 sata!
Kako je autor vrlo uznemiren zbog „razlike između broja sati podučavanja koju uživaju hrvatski učenici u odnosu na prosjek Europe, a pogotovo u odnosu na obrazovne sustave imućnijih zemalja“ objasnit ćemo mu strukturu radnoga vremena hrvatskoga učitelja.
Dakle, učitelji razredne nastave tjedno su zaduženi s 22 sata neposrednog odgojno-obrazovnog rada tjedno u razredu. Za 35 nastavnih tjedana učitelj razredne nastave odradi 770 nastavnih sati. Kad se tim satovima dodaju satovi stranog jezika (2 tjedno u prva tri razreda odnosno 4 sata tjedno u 4. razredu kad učenici dobivaju i drugi strani jezik) te 2 sata vjeronauka koji pohađa većina učenika, ispada da su učenici od 1. do 4. razreda tjedno opterećeni sa 26 (28 u 4. razredu) sati nastave. Ako se tom broju doda i još pokoji sat izvannastavnih aktivnosti jer većina učenika bira i više njih, tada je ta prosječna tjedna opterećenost naših učenika najmlađeg uzrasta 27 sati tjedno, što iznosi 5,4 sata. Premalo? Previše, ako se pita psihologe, ali i roditelje!
Tjedna opterećenost naših učenika od 5. do 8. razreda još je i veća. Tjedno su učitelji predmetne nastave zaduženi sa 22 do 24 sata neposrednog odgojno-obrazovnog rada. Tim satovima treba još pridodati sate izborne nastave (informatika 2 sata, drugi strani jezik 2 sata, vjeronauk 2 sata) i sate izvannastavnih aktivnosti koje si učenik odabere. Tu se broj sati tjednog opterećenja za učenike penje na 30-ak sati! A nastavnici predmetne nastave godišnje odrade od 770 do 840 sati nastave. Usporedbe radi, prema podatcima Education at a Glance, OECD Indicators, europski prosjek iznosi 754 sata godišnje, a OECD prosjek 776 sati godišnje.
Ali, tu priči nije kraj. Tjednu normu učitelja čini taj neposredni odgojno-obrazovni rad s učenicima, ali i razni ostali i posebni poslovi. Tu spadaju sve one obaveze povezane s njihovim radom u razredu – od pripremanja za nastavu, ispravljanja učeničkih radova, vođenja pedagoške dokumentacije, suradnje s roditeljima i stručnom službom, sudjelovanja u radu stručnih tijela škole pa do obaveznog stručnog usavršavanja. A kako naše škole, čast vrlo rijetkim iznimkama, nemaju prostornih uvjeta za normalno odvijanje nastavnog procesa, a kamoli za kabinete nastavnika, velik dio svojih radnih obaveza učitelji odrađuju kod svojih kuća, na osobnim resursima (od računala, interneta, pisača pa do kupovanja materijala za izradu nastavnih sredstava za vlastiti novac). Dakle, učitelj osim svojih 5, 6 sati u školi odradi i dobar broj sati kod svoje kuće!
O „plandovanju“ djece i učitelja za vrijeme praznika ćemo samo reći: zimski, proljetni i ljetni odmor UČENIKA je vrijeme za predah od školskih obveza za učenike! A učitelji u to vrijeme odrađuju svoje obveze iz onih ostalih i posebnih poslova i nisu na godišnjem odmoru! Učitelji kao i ostali zaposlenici javnih službi u Republici Hrvatskoj, sukladno propisima, koriste najviše 30 dana godišnjeg odmora.
Autor se čudi „kako pitanje premalog broja sati podučavanja nije postalo prioritetna tema u brojnim raspravama o kurikulumu, odnosno o općoj reformi hrvatskog obrazovnog sustava“.
Možda to ima veze s tim što je njegova interpretacija podataka netočna, a možda s činjenicom da znatan broj hrvatskih škola radi u dvije pa i tri smjene i NEMAJU prostornih uvjeta za drugačiju organizaciju nastave, a čega su svjesni svi učitelji, ravnatelji i nadležno ministarstvo.
I na kraju, velika većina učitelja i nastavnika samoinicijativno, primjenjujući u svom radu suvremene nastavne strategije, provodi reformu i trudi se učenike POUČAVATI, a ne „docirati“ kako to autor, etiketirajuće za cijelu jednu profesiju, navodi! Koliko će vremena učitelj moći posvetiti ponavljanju i vježbanju gradiva ne ovisi o njemu već o propisanome nastavnom planu i programu koji MORA ostvariti. I za rješavanje te situacije su naši učitelji i nastavnici svojim angažmanom u izradi sadržaja kurikularne reforme pokazali iznimnu stručnost i inovativnost. A nije zapelo na učiteljima …
U zemlji u kojoj su učiteljske plaće niže od prosječnih, a oni natprosječne razine stručne spreme, ovakvi članci, vjerujemo, nisu samo rezultat nečije neinformiranosti već, na žalost, opet u službi trenutnih procesa vezanih uz prosvjetu – od predstojećih pregovora za kolektivne ugovore do otvorenog pitanja osnovice za plaće u javnim službama.
A bi li obrazovanje trebalo služiti u te svrhe ili bi stvarno jednom trebalo postati prioritet za budućnost naše zemlje?! Jer, nisu učitelji tu sebe radi, tu su zbog svojih učenika, vaše djece!
Sindikat hrvatskih učitelja
Sanja Šprem, predsjednica
Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske
Branimir Mihalinec, predsjednik
