Dana 19. prosinca 2017. godine održan je 6. sastanak pregovaračkih odbora Vlade RH i Sindikata hrvatskih učitelja, radi sklapanja Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (u nastavku: GKU).

Današnji sastanak započeo je izvještajem ministrice Divjak o tijeku jučerašnjeg koordinacijskog sastanka predstavnika Vlade RH po pitanju načina vođenja kolektivnih pregovora za granske kolektivne ugovore na razini svih javnih službi.

Između ostalog, ministrica je prenijela kako su neke javne službe završile sa pregovorima za granske kolektivne ugovore, dok ih neke nisu niti započele, a mi se nalazimo negdje na sredini procesa. Također, naglasila je da se razgovaralo o načinu primjene Smjernica za kolektivno pregovaranje pa se tako, primjerice, ugovorene odredbe TKU-a ne mogu  mijenjati u GKU-u već se specifičnosti navode nastavno na ono što je ugovoreno TKU-om. Također, pošto je TKU zaključen na 4 godine, taj bi vremenski period trebao pratiti i GKU.

Ujedno je napomenula da bi Vlada RH trebala na sjednici ovaj ili sljedeći četvrtak donijeti Odluku da se sva prava iz GKU-a nastavljaju primjenjivati do sklapanja novog GKU-a te da bi ta odluka najvjerojatnije bila na snazi do 31. ožujka 2018. godine, a  kako bi sve javne službe do tada uspjele završiti pregovore i sklopiti granske kolektivne ugovore.

Predsjednica SHU-a Sanja Šprem, istaknula je da je rad na radnim skupinama bio vrlo intenzivan i konstruktivan, da smo riješili i uredili mnoga pitanja te da smatramo da u siječnju možemo do kraja riješiti interesna pitanja i završiti pregovore te provesti referendum na kojem bi se članstvo izjasnilo o samom tekstu.

Također, raspravljalo se o dodatku 4% za starije zaposlenike u sustavu, na što je ministrica izjavila da će se Ministarstvo financija skupa s Ministarstvom znanosti i obrazovanja očitovati, no kako za povećanja nema mnogo mjesta jer su financije ograničene i da novaca zapravo nema, što slušamo na svakom sastanku pregovaračkih odbora.

Kako se sljedeće godine nakon mjeseca svibnja donose nove Smjernice ekonomske i fiskalne politike, to bi svakako trebalo inzistirati na povećanju izdavanja za obrazovanje, no čini se da i dalje prevladava stav Vlade RH kako bi silno željeli urediti sustav, no „u skladu s mogućnostima“. Takvim stavom, naravno, ne možemo naprijed jer se u sustav i zaposlenike mora uložiti više kako bi on bio motivirajući te  privlačio i zadržavao stručne kadrove.