Jučer je u Sindikalnom domu u Zagrebu trebao biti održan 1. pregovarački sastanak pregovaračkog odbora sindikata javnih službi i premijera Oreškovića i pregovaračkog odbora Vlade.
I ovaj je sastanak, kažu mediji, završio debaklom, budući da se pojavio samo pomoćnik ministra kulture, a i on je otišao kada je vidio da se nitko drugi nije pojavio.
Umjesto svojom nazočnošću, Božo Petrov predstavnike sindikata je počastio pismom. Pismom kojim, bar tako misli on, a vjerojatno onda i Vlada, dokazuje svoju/njihovu odlučnost za „konstruktivnim socijalnim dijalogom“.
Pa tako kaže gospodin Petrov:
„Vlada Republike Hrvatske od samog je početka svoga djelovanja pokazala snažnu želju za konstruktivnim socijalnim dijalogom te je prihvatila i pojačala suradnju s predstavnicima sindikata kao najvažnijim partnerima, i to ne samo u pogledu provođenja i djelovanja u okviru sadašnjeg stanja, već i u pogledu zajedničkog i suradnog djelovanja u stvaranju novog i održivog okruženja radi čega jc nužno potrebno provesti reforme i u javnom sektoru.“
Snažna želja, pojačana suradnja s predstavnicima sindikata … S kojim to sindikatima pojačana suradnja?! S našima u javnom i državnom sektoru sigurno NE. Sjetimo se: prvi sastanak na 1. travnja je otkazao zbog drugih obaveza, na sljedeći (nepripremljeni) su nas pozvali ne poštujući dogovor o potrebi za protokolom, na ovaj opet nije došao … Je li problem bilo mjesto na kojem se trebao sastanak održati – SINDIKALNI DOM?!
Upravo ovakvo ponašanje demantira sljedeći navod u pismu g. Petrova:
„Ova je Vlada svjesna važnosti zajedničkog i konstruktivnog djelovanja Vlade i svih onih dionika koje čine i djeluju u javnom sektoru te, stoga, i vrednuje i spremna je ulagati u socijalni dijalog radi ostvarenja napora u poboljšanju stanja u javnom sektoru.“
Jer takvo njegovo/njihovo ponašanje nit je konstruktivno, nit je u duhu socijalnog dijaloga, nit im je, očito, poboljšanje stanja u javnom sektoru na pameti, a kamoli prioritet! A koliko je ignorantskog stava, ne samo prema predstavnicima zaposlenika, već prema svima nama – učiteljima, profesorima, zdravstvenim i kulturnim djelatnicima, sadržano u takvim postupcima, nisu niti svjesni. Ili možda jesu?
Navodi g. Petrov između ostalog i „svjesni smo težine ekonomske situacije u kojoj se nalazi Republika Hrvatska i odgovornosti prema svim društvenim skupinama i grupama koje se danas nalaze u teškoj situaciji poput nezaposlenih ili blokiranih osoba, o kojima, također, moramo kontinuirano skrbiti te se zauzimati za njihov izlazak iz navedenih teških situacija.“
Kako protumačiti ovako neprimjerenu izjavu plasiranu "ispod struka"?! ONI su svjesni težine situacije!
Ne, MI smo svjesni težine situacije! MI smo ti koji smo se odrekli svoje osnovice i pristali da nam se ista VRATI (a ne POVEĆA) kad se situacija s BDP-om popravi. MI smo ti koji smo izgubili 3,5,7,9 %, pa 4,8,10%, pa regres, pa božićnicu, pa su nam putni troškovi srezani na način koji uopće ne priznaje specifičnosti rada i putovanja na posao u i najmanje selo koje još ima školu tako da mnogi učitelji iz svojih plaća koje su MANJE OD PROSJEĆNE PLAĆE U RH financiraju i svoj svakodnevni odlazak na posao!
MI smo ti koji imaju razumijevanja za sve one koji ne rade, koji su blokirani i zbog teške ekonomske situacije u kojoj se nalaze mnogi naši roditelji otrpjeli smo sva prethodno navedena rezanja! Ali, ova naša empatičnost i razumijevanje situacije, NAŠA društvena solidarnost iskorištava se već godinama, a mi ne vidimo da je itko npr. zaposlen temeljem našeg odricanja. Ali vidimo mnoge nelogičnosti koje ukazuju na to da novaca ima, ali je, očito, pitanje za koga ga ima?! I sve je očitije tko određuje za koga će biti, a za koga ne!
I da, potvrđujemo navode g. Petrova o „nepovjerenju koje se uvuklo u odnose sindikata i Vlade“. Ali, opet, ne našom krivnjom i našim postupcima! Podsjećam da su upravo iz sindikata došle optimistične izjave nakon prvog neformalnog sastanka Vlade i sindikata iz veljače ove godine. A Vlada je svojim postupcima pokazala upravo suprotno tj. i oni su potvrdili već uvriježeno ponašanje – deklarativno su za socijalni dijalog, međusobno uvažavanje, razumiju situaciju, a svakodnevnim djelovanjem dokazuju suprotno!
„Sindikate u tome smatramo važnim i vrijednim dionikom, a nama jednim potrebnim partnerom. Vjerujem da nam je svima zajednički stalo do toga da otklanjamo svo nepovjerenje i prepreke našem dijalogu koje su posljedice nekih prethodnih politika, jer nam je cilj isti – kvalitetniji i odgovorniji društveni sustav, u kojem su i javne službe takve.“ (Petrov)
Pitamo: KOJE sindikate smatrate važnima i vrijednima? S KOJIM to sindikatima otklanjate nepovjerenje i prepreke? S ovima našima sigurno ne!
Jer, OVI sindikati su vam uputili poziv na socijalni dijalog, poziv na suradnju, na sastanak, OVI sindikati dali su vam naznake o spremnosti na konstruktivne razgovore i dogovore i opet imajući u vidu ekonomske prilike.
A VI se na taj poziv niste odazvali!
Sindikalni povjerenik SHU-a, učiteljica, građanka RH