Tekst napisala: Ana Tuškan, glavna tajnica Sindikata hrvatskih učitelja

Novi Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim  posrednicima stupio je na snagu 19. srpnja 2024. nakon objavljenog Izvješća s javnog savjetovanja.

Iako je došlo do pomaka te su neki prijedlozi Sindikata hrvatskih učitelja, dani u javnom savjetovanju usvojeni, potrebno je pratiti kako će se nova rješenja primjenjivati u praksi, a osobito primjenu onih odredaba na čiju smo problematiku ukazivali u javnom savjetovanju (*).

Jedan od prijedloga Sindikata hrvatskih učitelja (vezan uz članak 5. stavak 9. na koji je općenito bilo najviše primjedbi i komentara) bio je taj da je nužno izmijeniti prijedlog odredbe kojom se propisuje da pomoćnik u nastavu pruža potporu svim učenicima posebnog razrednog odjela ili odgojno obrazovne skupine. Iako je prijedlog prihvaćen, isti nije uvršten u Pravilnik. Kako smo naveli, uvršteni prijedlog apsolutno je neprihvatljiv i  neprovediv u praksi budući da je sukladno ZOOOSŠ jedan od temeljnih ciljeva odgoja i obrazovanja u školskim ustanovama „osigurati učenicima sustavan način poučavanja te poticati njihov intelektualni, tjelesni, estetski, duševni, moralni i duhovni razvoj u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima“. Taj se cilj, kao ni ikoji drugi, ne smije kršiti pa se ovim rješenjem dodatno otežava posao svim radnicima koji neposredno rade s učenicima, smanjuje se sigurnost, manja je mogućnost prevencije, a učenicima se ne pruža zadovoljavajuća razina potpore, sve obzirom na njihove sposobnosti i sklonosti.  Naime, u izvješću s javnog savjetovanja navedeno je kako je prijedlog SHU-a unesen u Nacrt prijedloga Pravilnika, no u novom Pravilniku stoji da: „(9) Pomoćnik u nastavi pruža potporu tijekom odgojno-obrazovnoga procesa svim učenicima posebnoga razrednog odjela ili odgojno-obrazovne skupine kojima je rješenjem priznato pravo na potporu pomoćnika u nastavi. (10) Iznimno od stavka 9. ovoga članka, uz suglasnost osnivača javne ustanove, potporu tijekom odgojno-obrazovnoga procesa svim učenicima posebnoga razrednog odjela ili odgojno-obrazovne skupine mogu pružati dva pomoćnika u nastavi.“ Stoga je potrebno taj dio nužno izmijeniti, a sve kako bi se Pravilnik uskladio s prihvaćenim komentarima.

Također, osnivači škola, bilo iz vlastitog proračuna, bilo iz fondova Europske unije, financiraju pomoćnike u nastavi i stručnog komunikacijskog posrednika te stoga samovoljno donoseći odluke često krše njihova prava, u smislu neisplate božićnice, regresa, provođenja sistematskih pregleda, kašnjenja isplate troškova prijevoza i drugo pa je stoga potrebno ujednačiti prava i postupanje na razini čitave Hrvatske jer ovakva rješenja nisu kvalitetna. Vezano uz to, prijedlog po pitanju materijalnih prava pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika nije prihvaćen s obrazloženjem MZO-a da ta prava definira Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama, iz čega ipak nužno proizlazi da pomoćnici i komunikacijski posrednici, kao radnici školske ustanove (što smo detaljno objasnili u očitovanju) ta prava nužno imaju (na što ukazujemo već dulji niz godina) te ćemo na nepravilnosti i zakidanje pomoćnika i posrednika i dalje ukazivati argumentiranim zahtjevima.

Novim Pravilnikom propisano je da satnica iznosi minimalno 7,5 EUR bruto te da je obračunska jedinica za izračun tjednoga broja sati školski sat koji se priznaje kao sunčani sat koji iznosi 60 minuta. Time je zahtjev Sindikata hrvatskih učitelja djelomično usvojen, a  budući da smo tražili da satnica mora biti nužno viša od do sada najviše predviđene satnice u RH. Satnica, nažalost, ovisi o volji odnosno predviđenim sredstvima osnivača/EU projekta pravne osobe koja se prijavila na natječaj, bila to udruga, grad ili županija. Kako je satnica prema novom Pravilniku minimalno 7,5 EUR bruto, svakako je došlo do pozitivnih pomaka jer satnica neće smjeti ići ispod tog minimuma. No, nužno je naglasiti da bi ista stanica trebala biti propisana za rad jednake vrijednosti, bez obzira na različite osnivače te neprimjenu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama jer doista nema uporišta da se za jednak rad radnika, i to upravo onih koji su samim specijalnim zakonom definirani kao radnici školske ustanove, propisuje različita satnica.

Nadalje, iako su, prijedlozi Sindikata hrvatskih učitelja (po pitanju edukacija koje su im priznate) djelomično usvojene te su po novom Pravilniku (članak 2. stavak 4. i 5.) poslovi pomoćnika i posrednika nakon završetka nastavne godine prema zaduženju ravnatelja: dopunski nastavni rad, popravni ispit ili predmetni odnosno razredni ispit, praktična nastava tijekom ljeta, stručna praksa, stručno usavršavanje i drugi poslovi), tek je za vidjeti kako će se realizirati, a što ćemo svakako pratiti.

Kao što smo naglasili u javnom savjetovanju, iako je napravljen pomak u vidu sklapanja ugovora do kraja školske godine i dalje ukazujemo na problematičnu odredbu članka 3. stavaka 8. i. 9; „8) S osobom koja obavlja poslove pomoćnika u nastavi ili stručnoga komunikacijskog posrednika javna ustanova može sklopiti ugovor o volontiranju. (9) Na ugovor o volontiranju iz stavka 9. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Pravilnika i odredbe zakona koji uređuje uvjete sklapanja ugovora o volontiranju“, a koju smo problematiku detaljno obrazložili u javnom savjetovanju.

Svakako ćemo nastaviti raditi na poboljšanju položaja pomoćnika i posrednika te pratiti provedbu novog Pravilnika jer, iako su pomaci napravljeni, još uvijek ima mjesta za poboljšanja. Na probleme vezane uz prijedloge SHU-a koji nisu prihvaćeni nastavit ćemo ukazivati, a provedbu Pravilnika pratiti sve dok ne postignemo zadovoljavajuća rješenja u korist pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika kao radnika školske ustanove, a što svakako ide u korist svih dionika u sustavu obrazovanja.

*PRIJEDLOG SHU-a iz javnog savjetovanja: „Nacrtom prijedloga Pravilnika predložena su neka nova rješenja, no otvorene su i mnoge dvojbe te brojni gorući problemi i dalje nisu riješeni. Naime, pomoćnici u nastavi i stručni komunikacijski posrednici (u nastavku: pomoćnici i posrednici) definirani člankom 99. ZOOOSŠ naziva „radnici školskih ustanova“ kao radnici koji, iako nisu samostalni nositelji odgojno-obrazovne i/ili nastavne djelatnosti te se na njih ne primjenjuje članak 107. ZOOOSŠ, svakako su definirani kao radnici školskih ustanova. Također, sukladno tom zakonu djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja obavlja se kao javna služba, a pomoćnici i posrednici neizostavan su dio ispunjavanja posebnih potreba učenika s teškoćama te se upravo iz tog razloga moraju riješiti pitanja u korist svih dionika u sustavu, a koja ovim Nacrtom nisu riješena. Nadalje, radnik je, sukladno Zakonu o radu, fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca. I već tu dolazimo do problema kad se radi o pitanju poslodavca, budući da za obavljanje istih poslova pomoćnici i posrednici imaju različite uvjete te ugovore. Iako svjesni da postoji razlika radi li se o osnivaču ili udruzi koja se javila na natječaj, to ne bi smio biti razlog za različite uvjete rada te nejednak materijalni položaj tih radnika. Iako je napravljen pomak u vidu sklapanja ugovora do kraja školske godine, pitanje je kako će se to realizirati u praksi. Naime, osnivači škola bilo iz vlastitog proračuna bilo iz fondova Europske unije financiraju pomoćnike u nastavi i stručnog komunikacijskog posrednika, ali oni su radnici škola. Osnivači samovoljno donose odluke i najčešće krše radna materijalna prava, u smislu neisplate božićnice, regresa, provođenja sistematskih pregleda, kašnjenja isplate troškova prijevoza te stoga sama ta činjenica ukazuje da prepuštanje osnivačima uređivanja ovako važnih pitanja, a koja bi trebala biti ujednačena na razini čitave Hrvatske, nije dobro rješenje ni za učenike ni za radnike. Sukladno Nacrtu pravilnika, zahtjev za priznavanje prava na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa podnosi roditelj ili javna ustanova, a stručno povjerenstvo/nastavničko vijeće srednje škole podnosi upravnom tijelu u županiji za obrazovanje (odnosno Gradskom uredu Grada Zagreba) prijedlog o priznavanju prava na potporu (obrazac 1). Upravni odjel/Gradski ured temeljem prijedloga stručnog povjerenstva Upravnog odjela/Gradskog ureda (obrazac 2) donosi rješenje o priznavanju prava na potporu. Takve odredbe razlikuju se od važećeg Pravilnika u kojem je navedeno da za učenike koji upisuju prvi razred osnovne škole, škola podnosi zahtjev iz stavka do 15. lipnja tekuće godine, za učenike koji pohađaju osnovnoškolski program do 1. ožujka tekuće godine za sljedeću školsku godinu. Za učenika koji je upisan u prvi razred srednje škole u ljetnome roku škola je dužna podnijeti zahtjev do 20. srpnja, a za učenika koji je upisan u prvi razred srednje škole u jesenskome roku u roku od sedam dana od dana upisa, dok se za učenika kojemu se pogoršalo psihofizičko stanje škola može podnijeti zahtjev za osiguravanjem potpore pomoćnika u nastavi ili stručnoga komunikacijskog posrednika tijekom cijele školske godine. Također, ranije je bilo propisano da osnivač škole donosi odluku o uključivanju pomoćnika u nastavi ili stručnoga komunikacijskog posrednika u kojoj obvezno navodi razdoblje na koje se pomoćnik u nastavi ili stručni komunikacijski posrednik uključuje te je dostavlja Uredu i školi, dok je sada i taj dio izbačen pa se postavlja pitanje na koliko se razdoblje može donijeti rješenje jer je svim dionicima u sustavu obrazovanja kontinuitet nužan. Kako se potpora osigurava tijekom odgojno-obrazovnog procesa postavlja se pitanje koja su zaduženja pomoćnika i posrednika nakon završetka nastavne godine te se uz to mora riješiti i pitanje edukacija, koje bi im svakako trebale biti priznate i plaćene pa bi se sve to moralo urediti i jasno definirati (kakve edukacije, u kolikom trajanju, koliko učestalo, rokovi, provođenje, financiranje…) Budući da se ovim Nacrtom Pravilnika omogućava sklapanje ugovora do kraja školske godine s pomoćnicima i posrednicima te takva odredba obvezuje poslodavce, tada se isti mogu obvezati i na osiguravanje materijalnih prava sukladna pravima koja pripadaju drugim radnicima u ustanovama za odgoj i obrazovanje na način da se i na pomoćnike i posrednike, kao na radnike školskih ustanova, jasno i nedvosmisleno primjenjuju sva prava koja pripadaju i drugim zaposlenicima temeljem kolektivnih ugovora koji se primjenjuju na sustav obrazovanja, budući da se oni primjenjuju na sve zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama tim više što ih i sam ZOOOSŠ definira kao radnike školskih ustanova. Primjena materijalnih prava za pomoćnike i posrednike ovisi o volji osnivača/ugovorima iako se smatraju radnicima školske ustanove sukladno posebnom zakonu. Neujednačena praksa ne vodi kvalitetnim rješenjima već nejednakom pristupu obrazovanju na štetu svih dionika. Postavlja se i pitanje kako će se u praksi primijeniti Zakon o radu kojim je propisano da se nakon 3 uzastopna ugovora smatra da se ugovor pretvara na neodređeno ili se, kao vrlo štetna opcija, prekida kontinuitet usluge za učenike. Svrha izmjena Zakona o radu bila je smanjenje broja ugovora na određeno vrijeme, a to neće ovakvim prijedlozima biti ispunjeno. Sukladno dosadašnjoj praksi, mogu se očekivati štetne posljedice za radnike vezane uz Zakon o radu. Po pitanju ugovora na određeno vrijeme zakonodavac je čak u ZOOOSŠ naknadno uveo iznimke na način da je, primjerice, kod provođenja eksperimentalnog programa propisao da se može sklopiti ugovor na određeno vrijeme ne dulje od 6 godina, iz čega proizlazi da se zakoni mogu opterećivati iznimkama kada je to donositelju u interesu i na taj način izigravati smisao Zakona i zaštite radnika, a što se ne bi smjelo događati jer bi ti radnici trebali imati pravo na ugovore na neodređeno vrijeme sukladno broju ugovora i neprekidnom vremenu provedenom u radnom odnosu. Također, vrlo je sporno pitanje volontiranja koje se po prvi puta predlaže u Nacrtu Pravilnika i to vrlo općenitim izričajem da se može sklopiti ugovor o volontiranju sukladno Zakonu o volonterstvu. No, sukladno Zakonu o volonterstvu, predviđena su dugotrajna volontiranja (kao ona koje volonter obavlja redovito i kontinuirano, najmanje dva puta mjesečno u razdoblju od najmanje tri mjeseca bez prekida), kratkotrajno (ono koje volonter obavlja jednokratno ili povremeno u vremenski ograničenom trajanju te volontiranje u kriznim situacijama. Važno je napomenuti da se volontiranjem se, u smislu tog Zakona, ne smatra obavljanje poslova koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, imaju obilježja poslova za koje se zasniva radni odnos, pa je upitno može li se uopće za posao koji obavljaju pomoćnici i posrednici ugovoriti volontiranje, osobito u odnosu na narav i nužni kontinuitet posla s učenicima tijekom godine. Iako organizatori volontiranja mogu biti i udruge i jedinice lokalne i područne samouprave opis, narav i nužnost kontinuiteta (češće od dva puta mjesečno) ne može se ispuniti volontiranjem budući da je učenicima s teškoćama u razvoju nužna svakodnevna podrška. Također, napominjemo da je porazna i činjenica da, iako je i za volontiranje propisana dnevnica za putovanja isplaćena volonterima uz uvjet da iznos dnevnice ne premašuje iznos dnevnice propisane za državne službenike, pomoćnici i posrednici ne samo da nemaju pravo na dnevnicu, već se zbog neisplate dnevnice učenicima ne omogućuje odlazak s pratnjom, a koji je vrlo važan dio za njihovu socijalizaciju i integraciju. Na ovaj način neće se postići cilj privlačenja, motiviranja i zadržavanja kadra, već upravo suprotno, nastat će još veći kaos kombiniranjem volontiranja i rada temeljem ugovora, što smatramo da doista nije konstruktivno niti je u skladu s naravi posla pomoćnika i posrednika i smislom Zakona o volonterstvu. Iako pozdravljamo prijedlog da je obračunska jedinica za izračun tjednog broja sati školski sat te da Odluku o visini satnice donosi ministar (ukoliko je smisao da se ona ujednači, a što smatramo izuzetno važnim rješenjem) naglašavamo da bi satnica nužno morala biti viša od sada najviše predviđene satnice u RH, koja je, na žalost, do sada bila različita i ovisila je o volji odnosno predviđenim sredstvima osnivača/EU projekta pravne osobe koja se prijavila na natječaj, bila to udruga, grad ili županija. Nadalje, u važećem Pravilniku člankom 11. je propisano da će „Zahtjev za upis standarda zanimanja u Podregistar standarda zanimanja sukladno članku 9. stavku 6. ovoga pravilnika Ministarstvo podnijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu pravilnika te da će Standard kvalifikacija iz članka 9. stavka 7. pravilnika Ministarstvo donijeti u roku od tri mjeseca od dana upisa standarda zanimanja u Podregistar standarda zanimanja.“ Budući da se to nije dogodilo, očito je najlakše bilo maknuti tu odredbu, što nije dobro rješenje jer se na taj način i dalje može različito tumačiti položaj tih radnika. Problem je i u čl. 4. st. 3. koji propisuje da odgovorna osoba/ravnatelj javne ustanove imenuje koordinatora koji, u sklopu redovitih tjednih radnih obveza, obavlja tamo pobrojane poslove, a koji se odnose na sve koordinacijske aktivnosti i suradnju vezanu uz sve pomoćnike i suradnike što je vrlo opsežan posao te se razlikuje od škole do škole. Obveze su navedene kao i u važećem Pravilniku, no prije je bilo navedeno da je koordinator onaj stručni suradnik kojeg je ravnatelj odredio, a koje poslove također obavlja u sklopu redovitih tjednih radnih obveza, što je doista teško provedivo, osobito u školama u kojima je više rješenja o potpori pa bi se i sukladno tome trebao odrediti broj koordinatora. Zaključno, prijedlog koji je izazvao najviše protivljenja na terenu svakako je članak 9. st. 5. a koji predlaže da pomoćnik u nastavu pruža potporu SVIM učenicima posebnog razrednog odjela ili odgojno obrazovne skupine. Takav prijedlog apsolutno je neprovediv u praksi te mu se izričito protivimo jer smanjuje razinu nužne potpore prema pojedinom učeniku. Naime, sukladno ZOOOSŠ jedan od temeljnih ciljeva odgoja i obrazovanja u školskim ustanovama jest „osigurati učenicima sustavan način poučavanja te poticati njihov intelektualni, tjelesni, estetski, duševni, moralni i duhovni razvoj u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima“. Na ciljeve se često zaboravlja te ih se olako shvaća, no ovakvim prijedlogom svakako se ne ide ostvarenju tog temeljnog cilja te se dodatno otežava posao svim radnicima koji neposredno rade s učenicima, smanjuje se sigurnost, manja je mogućnost prevencije, a učenicima se ne pruža zadovoljavajuća razina potpore, sve obzirom na njihove sposobnosti i sklonosti.)“