Nasilje roditelja nad učiteljima i učenika nad učiteljima problem je koji se ponavlja već nekoliko godina, ali čini se da kako vrijeme odmiče, problem je sve veći. U Hrvatskoj se o ovom pitanju mnogo govori, a malo radi. Sindikati su svojim članovima do sada mogli pružiti samo moralnu i materijalnu potporu s obzirom na zakonsku nereguliranost, tj. slabu reguliranost ove problematike, i nisu mogli puno više učiniti zbog slabe zainteresiranosti same vlasti za ovaj problem.

Sindikat hrvatskih učitelja još je 2007. godine reagirao i od Ministarstva zahtijevalo hitnu intervenciju te poduzimanje mjera kako bi se nasilje nad učiteljima u školama svelo na najmanju moguću mjeru. Stoga smo predali i peticiju s više od 3.000 potpisa u kojoj se izražava nezadovoljstvo zbog sve češćih slučajeva nasilja učenika i njihovih roditelja nad učiteljima i zaposlenicima osnovnih škola.

No, u Europi se ovaj problem pojavio prije nego kod nas , a i prepoznat je mnogo prije nego kod nas. Dvadeset šestog travnja 2007. godine potpisan je Okvirni sporazum o uznemiravanju i nasilju na radnom mjestu koji je potpisao i ETUC-a (Europska konfederacija sindikata, a Hrvatska je sa svojim sindikalnim središnjicama jedna od članica).

Sindikati i u Europskoj uniji i u Hrvatskoj o ovom problemu najviše razgovaraju, više nego predstavnici vlasti . Sada kada smo punopravna članica EU, u mnogome se na bolje mijenja i položaj sindikata koji će ravnopravno i još više , moći sudjelovati u radu ETUC-a.

Zakoni EU-a i naši nacionalni zakoni definiraju poslodavčevu (ravnateljevu) obvezu zaštite zaposlenika od uznemiravanja i nasilja na radnom mjestu , ali kod nas poslodavci ne znaju kako primjenjivati te zakone te smo svi svjesni kako u praksi ne funkcionira primjena tj. provedba samih zakona.

Podizanje svijesti i odgovarajuća obuka ravnatelja i zaposlenika mogu smanjiti vjerojatnost pojave uznemiravanja i nasilja na radnom mjestu.

U Okvirnom sporazumu o uznemiravanju i nasilju na radnom mjestu navodi se da poduzeća , pa prema tome i škole, moraju imati jasan dokument koji navodi da neće tolerirati uznemiravanje i nasilje. U ovakvom dokumentu koji bi imala svaka škola (prema našem mišljenju), morali bi biti i navedeni postupci pri rješavanju slučajeva vanjskog nasilja.

U Hrvatskoj je prepoznat mobbing (iako slabo) na radnom mjestu, kolega ili nadređenih, pa čak i podređenih suradnika , ali skoro pa se ne govori o nasilju tj. mobbingu trećih lica, a u našim školama to su slučajevi mobbinga roditelja na učiteljima.

Jasno je da će počinilac biti procesuiran, ali tada je šteta već počinjena i naš zadatak je (cijele zajednice) prevenirati takve postupke.

Prema navodima ministra Jovanovića, od ove se školske godine provodi Kurikulum građanskog odgoja, u sklopu kojega se radi na suzbijanju nasilja u školama, naglasak je na prevenciji. No, mi ne vidimo učinke. Ovdje se uglavnom radi o nasilju među učenicima. Jasno nam je da djeca u školama moraju biti zaštićena na najvećoj mogućoj razini, ali razvidno je da se opet o zaštiti učitelja malo razmišlja i malo djeluje. Učitelji kroz Kurikulum podučavaju djecu nenasilju, a istovremeno ga trpe.

Sindikat hrvatskih učitelja bi za početak bio zadovoljan da MZOŠ problem prizna i prepozna, jer to je pola puta do rješenja problema , a zatim da sa Sindikatom hrvatskih učitelja (čiju suradnju izbjegava) pokuša napraviti plan rješavanja ovog problema.

U Education International čiji je član i Sindikat hrvatskih učitelja također se kontinuirano radi na pitanjima rješavanja problema nasilja u školama, i razvidno je da je problem mnogo veći i kompleksniji nego što se čini na prvi pogled te da se radi o problemu koji postoji na globalnoj razini.

KAKO STVARI STOJE ŠKOLE NISU VIŠE SIGURNA UTOČIŠTA I MI MORAMO UČINITI SVE DA TO PONOVO POSTANU .