Dana 8. svibnja 2019. godine održan je u Ministarstvu znanosti i obrazovanja (u nastavku: Ministarstvo) sastanak Povjerenstva za izradu Pravilnika o napredovanju i nagrađivanju učitelja, nastavnika, stručnih suradnika, ravnatelja i odgajatelja u osnovnim i srednjim školama, dječjim vrtićima i učeničkim domovima.

Ministarstvo je Povjerenstvu predstavilo Pravilnik o nagrađivanju učitelja, nastavnika, stručnih suradnika, ravnatelja i odgajatelja u osnovnim i srednjim školama te učeničkim domovima, koji je nakon javne rasprave odvojen od Pravilnika o napredovanju.

Sindikat hrvatskih učitelja (u nastavku: SHU) nije prihvatio predstavljeni Pravilnik o nagrađivanju iz više razloga koje navodimo u nastavku teksta.

Na inzistiranje SHU-a Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (u nastavku: GKU) posebno je ugovoreno nagrađivanje učitelja, ali i ostalih zaposlenika u osnovnoškolskim ustanovama.

Ovim Pravilnikom to se onemogućuje, čime se derogira navedena odredba GKU-a i namjera ugovornih strana.

Također, Pravilnikom je predviđen preopćenit sastav Povjerenstva za nagrađivanje pa bi se zbog nejasne formulacije moglo dogoditi da učitelji, nastavnici, stručni suradnici, odgajatelji i ravnatelji budu u njemu manjina, čime bi se dodatno degradirala struka.

Nadalje, na javni poziv za nagrađivanje može se javiti odgojno-obrazovni radnik koji je ostvario najmanje petnaest bodova iz minimalno četiri kategorije kriterija vrednovanja (od ukupno osam), ali onda Pravilnik izdvaja tri obvezne kategorije te dodatne aktivnosti za koje Pravilnikom nisu razrađeni kriteriji.

Posebno je problematično to što „milijunski“ iznosi koji iskaču iz novinskih naslova, navodno izdvojeni za nagrađivanje učitelja, nisu Pravilnikom definirani, već iznos nagrade ovisi o osiguranim sredstvima u državnom proračunu, što, prema dosadašnjem iskustvu, znači da se zaposlenici mogu, ali i ne moraju nagrađivati. Usmenim definiranjem nagrade u pojedinačnom iznosu od 10 000 kuna bruto za do petsto učitelja ne možemo biti zadovoljni, pogotovo obzirom na to da je predviđeni rok za podnošenje prijava 30. lipnja 2019. godine. Do tada bi Ministrica obrazovanja, na temelju javnog poziva, trebala imenovati Povjerenstvo za nagrađivanje, koje bi opet, na temelju sljedećeg javnog poziva trebalo odlučiti o ispunjenosti uvjeta za nagrađivanje. Za cijeli ovaj proces, uključujući objavu u Narodnim novinama, preostaje tek pedesetak dana.

Ne bi bilo prvi put, na žalost, da se sredstva predviđena za odgoj i obrazovanje vraćaju u državni proračun. Inzistiranje Ministarstva znanosti i obrazovanja na prihvaćanju usmenog definiranja iznosa nagrade, a istovremeno derogiranje odredbi Kolektivnog ugovora i nepoštivanje Zakona o radu koji u članku 196. propisuje dužnost ispunjavanja obveza iz kolektivnog ugovora u dobroj vjeri, dodatna je „pljuska“ svim zaposlenicima odgojno-obrazovnih ustanova.

U dijelu Pravilnika koji govori o nagrađivanju odgojno-obrazovnih radnika koji sudjeluju u eksperimentalnim programima diskutabilan je prijedlog MZO-a o postotku od iznosa osnovne bruto mjesečne plaće koji određuje mjesečnu nagradu za odgojno-obrazovne radnike i voditelje/ravnatelje školskih ustanova, a koji postotci su različiti.

Teško se oteti dojmu kako je Pravilnik u tom djelu zapravo samo paravan za pokušaj rješavanja plaćanja prekovremenog rada odgojno-obrazovnih radnika koji sudjeluju u eksperimentalnom programu „Škola za život“. Sindikat hrvatskih učitelja već je i prije početka provedbe eksperimentalne provedbe „Škole za život“ upozoravao na povećan opseg posla svih zaposlenika uključenih škola. Nedopustivo je, međutim, naknadu za kontinuirani rad nazivati nagradom. Trenutno se, prema naputku Ministarstva  znanosti i obrazovanja, učiteljima i stručnim suradnicima isplaćuju novčana sredstva za prekovremeni rad protivno članku 23. stavku 3. GKU-a, na način da se pri obračunu prekovremenog rada ne obračunavaju stručno-metodičke pripreme. Uz to se novčana naknada za prekovremeni rad uvjetuje radom u virtualnim učionicama, što je, također, protivno Zakonu o radu jer svaki prekovremeni rad mora biti plaćen. Za angažman ravnatelja trenutno je, sukladno uputama MZO-a, preciziran fiksni iznos naknade.

Problematizirajući opravdanost različitih načina obračuna iznosa naknada za rad, pomoćnici ministrice iznijeli smo primjer jedne osnovne škole. Naime, matična škola nije uključena u provedbu eksperimentalnog programa „Škola za život“, ali područna škola koja broji jedan kombinirani razredni odjel jest. Nismo dobili odgovor na pitanje kako je to uopće moguće. Umjesto da se navedene greške isprave, obračun vrijednosti prekovremenog nastavnog sata učitelja i stručnih suradnika ovim Pravilnikom naziva se nagradom, predviđa se jedan izračun novčanog iznosa za rad učitelja, drugi za rad stručnih suradnika, treći za ravnatelje (15% od iznosa osnovne bruto mjesečne plaće), a administrativno osoblje, kojem je prema navedenom naputku Ministarstva bio plaćen prekovremeni rad, sada je u potpunosti izostavljeno.

Na kraju, kako smo upozorili i na ovom sastanku, cilj Ministarstva znanosti i obrazovanja ne smije biti brzinsko i nedovoljno promišljeno donošenje Pravilnika kako bi se isti poklopio s medijskom kampanjom samopromocije resornog Ministarstva. Cilj bi morao biti kvalitetan Pravilnik o nagrađivanju, usklađen sa postojećim zakonima i Kolektivnim ugovorom jer samo takav može doprinijeti razvoju odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj.