Ur.broj: 83/2020

U Zagrebu, 30. travnja 2020. godine

 

Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak

Ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak

 

Poštovani,

nastavno na najavu otvaranja škola od dana 11. svibnja 2020. godine te prijedlog uputa za sprečavanje i suzbijanje epidemije Covid-19 za ustanove ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te osnovnoškolske ustanove u kojima je osigurana mogućnost zbrinjavanja djece rane i predškolske dobi te učenika koji pohađaju razrednu nastavu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, smatramo da je potrebno ukazati Vam na nemogućnost provođenja propisanih mjera u školama, a koje nikako nisu u interesu niti učenika, niti roditelja, a ni struke. Također, apsolutno smo zgroženi činjenicom da bi škole trebale otvoriti svoja vrata za 10-ak dana iako nije provedena niti jedna jedina analiza učinka mjera na djecu, nisu provedene konzultacije sa strukom i socijalnim partnerima, a osobito smo zatečeni nepostojanjem koordinacije Grada Zagreba i resornog ministarstva po pitanju nedavnog potresa koji je ostavio značajne posljedice na školskim objektima.

Naime, prijedlog uputa napisan je na način koji jasno pokazuje elementarno nepoznavanje uvjeta u kojima funkcioniraju naše škole, od zdravstvenih, sanitarnih, higijenskih do prostornih.

Upute su pisane za neke nama neznane škole u kojima borave robotizirani učenici i učitelji, škole koje nisu „živi organizam“ sa živim ljudima!

Krenimo ipak od činjenica i živih ljudi, onih radi kojih škole i postoje – naših učenika.

1. HZJZ i samo potiče ostanak kod kuće kada je to moguće, svjesno da, s obzirom da broj djece u vrtićima i školama može biti takav da se mjere fizičkog razmaka u tim kolektivima neće moći poštovati.
2. Potiče i nadalje nastavak obrazovanja djece razredne nastave od kuće.
3. U školu će moći doći samo učenici čija OBA roditelja rade („…i činjenicu da se radi o djetetu s oba zaposlena roditelja te ne postoji druga mogućnost zbrinjavanja djece, kao i to da je roditelj upoznat s ovim uputama u cjelini, roditelj potvrđuje pisanom izjavom ravnatelju ustanove prije uključivanja djeteta u ustanovu.“).
4. Koliko je škola u mogućnosti organizirati nastavu na način da svako dijete dobije svoj osobni prostor („djeca leže odnosno sjede na udaljenosti od 2 metra i to svako dijete uvijek na istom mjestu.“)?
5. S obzirom na „Preporučene značajke prostorije u kojoj boravi jedna odgojno-obrazovna grupa djece - prostorija što veće površine i visine, prozračna i osunčana, u neposrednoj blizini prostorije je toalet koji koristi isključivo ta odgojno-obrazovna grupa“, jeste li svjesni da su prostorni kapaciteti škola takvi kakvi jesu te da je nemoguće u najvećem broju škola osigurati ovakvu organizaciju prostora?! Da ne spominjemo da je „u prostoriji potrebno organizirati prehranu djece na način da osoba koja donosi hranu ostavi hranu na kolicima“?! U istoj prostoriji, na istim klupama na kojima su djeca prethodno pisala, izražavala se temperama ili glinom, primjerice?!
6. Točka na i, nastavno na prethodnu uputu jest to da će učitelj/ica biti i konobar/ica i spremačica i domar (učitelj unosi hranu u prostoriju u kojoj borave djeca; izbjegava se svaki ulazak drugih osoba (primjerice zbog čišćenja, popravka ili donošenja hrane) u prostoriju tako dugo dok su djeca u prostoriji)!Po mogućnosti, „prostorija ima direktan izlaz na veću terasu, balkon ili, ako je moguće, dvorište“… Koliko je škola u RH tipa hotela s ****?
7. Hoće li učitelji/ce dobiti policijsku pratnju ne bi li se osiguralo da se „Izvan ustanove djelatnici pridržavaju što je više moguće pravila kojima se smanjuje njihova mogućnost zaraze (izbjegavanje trgovina, drugih mjesta gdje se okupljaju osobe, javnog prijevoza, dosljedno provođenje socijalne distance i higijene i sl.).?! Da učitelju/ici npr. ne padne na pamet da stane na putu kući i kupi kruh?
8. Jesu li osigurana sredstva za „radnu obuću svim zaposlenicima“?
9. Jesu li nadležni svjesni da više od 48% spremačica brine o površini većoj od propisane i da pomoćno-tehničkog osoblja nema dovoljno ni u normalnim okolnostima, da je aktualna zabrana zapošljavanja  dok se istovremeno u uputama propisuju dodatne sanitarno-higijenske mjere?!
10. Tko su u školama osobe kompetentne za provedbu sljedeće upute: „Preporuča se mjerenje tjelesne temperature bezkontaktnim toplomjerom svim djelatnicima svakodnevno kod dolaska i odlaska s posla, te se utvrđuje imaju li respiratornih simptoma ili znakove drugih zaraznih bolesti.“ Ne mislimo pritom na mjerenje temperature – uz sve ostalo što se od učiteljica očekuje da odrade, mogu još i to, ali baš da je itko od zaposlenika kompetentan  utvrditi „imaju li respiratornih simptoma ili znakove drugih zaraznih bolesti“ …
11. Kako će se formalno-pravno rješavati situacija u kojoj bi „U slučaju nemogućnosti organizacije posla zbog većeg broja zaposlenika koji su u samoizolaciji, stožeri civilne zaštite (državni i lokalni) u koordinaciji s osnivačima mogli preraspodijeliti zaposlenike drugih odgojno-obrazovnih ustanova, kako bi se osigurala kontinuirana skrb za djecu.“?
12. Što je s učiteljima/cama i ostalim zaposlenicima koji spadaju u rizičnu skupinu zaposlenika? Hoće li oni biti prisiljeni otvarati bolovanja?

Moramo se osvrnuti i na Preporuke za organizaciju rada u razrednoj nastavi i upute za vrednovanje i ocjenjivanje u mješovitom modelu nastave, autorski rad resornog nam ministarstva.

MZO je vrlo brzo i spretno našlo naziv za rad koji će vršiti učitelji/ce razredne nastave od 11. svibnja. – MJEŠOVITI MODEL NASTAVE. Oni objašnjavaju  da je to nastava u kojoj se kombinira nastava posredstvom informacijsko komunikacijskih tehnologija i nastava uživo u učionici, a svi učenici imaju neke elemente nastave na daljinu. Učitelji/ce RN će tako poučavati dijelom na nastavi koju učenici pohađaju u školi, ali u promijenjenim uvjetima u odnosu na redovitu nastavu, a dijelom u  nastavi na daljinu.

Ono što bode u oči jest činjenica koju MZO i dalje širom zatvorenih očiju NE ŽELI vidjeti: NE MOŽE Škola na Trećem biti polazište nastave na daljinu! NE MOŽE se početkom svibnja (pri kraju nastavne godine) sinkronizirano raditi u školama i u Školi na Trećem na način da se osigura jednako usvajanje planiranih odgojno-obrazovnih ishoda!!! Učitelji/ce prate SVOJE izvedbene kurikulume i godišnje izvedbene planove i programe – svojim redoslijedom i svojom dinamikom, ovisno o podneblju u kojem je škola, ovisno o tempu koji odgovara njihovim učenicima! U razrednoj nastavi, pogotovo, naglasak je na individualizaciji nastavnog procesa, da ne govorimo da je upravo MZO od prvog dana uvođenja Škole za život naglašavao autonomiju učitelja u tom procesu! Ni jedna TV škola ne može sada pokriti sve te posebnosti i različitosti! Učitelji/ce razredne nastave uložili su izniman trud u uspostavu svrhovite, provjerene i evidentnim rezultatima popraćene on line nastave i treba ima dati da na takav način privedu nastavnu godinu kraju. Ne mogu odgojno-obrazovni ishodi SADA biti usklađeni u radu u učionici s nastavom u Školi na Trećem! Neke sadržaje su neki učenici već usvojili, do nekih još nisu stigli pa će se dogoditi da imaju prazninu u kontinuitetu određenog gradiva. Školu na trećem realiziraju izvrsne kolegice i kolege, ali ne možemo sada, samo zbog njezina postojanja, uniformirati cjelokupni odgojno-obrazovni proces u RH na kraju nastavne godine!

Inzistiranje na ovakvom prijedlogu organizacije budućeg rada rezultat je izbjegavanja priznavanja povećanog opsega poslova i rada preko norme učitelja/ica razredne nastave od strane resornog ministarstva!

Naglašavamo da je u Preporukama bilo potrebno voditi se najboljim interesom učenika, što je svakako razredna učiteljica, pokazati barem osnove poznavanja funkcioniranja škole, ali i napokon dati zaslužen značaj učiteljima/icama razredne nastave koje su JEDINI/E zaslužne za kontinuitet nastavnoga procesa u uvjetima u kojima smo se svi skupa našli!

Na žalost, ovakve Preporuke nisu neočekivane od resorne ministrice, jer sve ono što se logično nameće, o čemu već danim raspravlja i struka i javnost, nije uspjelo probiti socijalnu membranu koju MZO ima prema stvarnosti.

 

Sindikat hrvatskih učitelja