Tekst napisala: Karmela Šegvić, pravna savjetnica Područnog ureda Split, Sindikat hrvatskih učitelja
Praksa rada sa članovima Sindikata ukazala je na, često, potrebnu reakciju Sindikata, a na pogrešna postupanja poslodavaca kod korištenja godišnjih odmora, isplate regresa radi korištenja godišnjeg odmora i nedovoljne zaštite prava radnika, a koja su zagarantirana obveznopravnim propisima.
Zakon o radu propisuje u čl. 77.:
„(1) Radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja u trajanju od najmanje pet tjedana.
(2) Kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može se utvrditi trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćega propisanog stavkom 1. ovoga članka.
(3) Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid između dva radna odnosa duži od osam dana, stječe pravo na godišnji odmor određen na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod toga poslodavca.“
U čl. 78. Zakona o radu propisan je razmjerni dio godišnjeg odmora:
„(1) Radnik koji nije ispunio uvjet za stjecanje prava na godišnji odmor na način propisan člankom 77. stavkom 3. ovoga Zakona, ima pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora, koji se utvrđuje u trajanju od jedne dvanaestine godišnjeg odmora iz članka 77. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona, za svaki mjesec trajanja radnog odnosa.
(2) Iznimno od članka 77. ovoga Zakona, radnik kojem prestaje radni odnos, za tu kalendarsku godinu ostvaruje pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora.
(3) Poslodavac koji je radniku iz stavka 2. ovoga članka, prije prestanka radnog odnosa omogućio korištenje godišnjeg odmora u trajanju dužem od onog koji bi mu pripadao, nema pravo od radnika tražiti vraćanje naknade plaće isplaćene za korištenje godišnjeg odmora.“
Navedeno znači da radnik ima pravo na korištenje razmjernog godišnjeg odmora nakon mjesec dana rada. Nakon šest mjeseci neprekidnog rada (ili sa prekidima kraćim od 8 dana) ima pravo na puni godišnji odmor određen Zakonom o radu i Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama.
Blagdani i neradni dani određeni zakonom, razdoblje privremene nesposobnosti za rad koje je utvrdio ovlašteni liječnik te dani plaćenog dopusta ne uračunavaju se u trajanje godišnjeg odmora.
Ukoliko za vrijeme godišnjeg odmora dođe do takvih okolnosti da radnik koristi plaćeni dopust ili bolovanje, potrebno je prekinuti godišnji odmor i koristiti dane odgovarajuće okolnostima.
Radnik se ne može odreći godišnjeg odmora, niti se može isplatiti naknada umjesto korištenja godišnjeg odmora.
Naknada za neiskorišteni godišnji odmor isplaćuje se isključivo u slučaju prestanka ugovora o radu kod poslodavca i to razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora.
Poslodavac mora omogućiti radniku najmanje dva tjedna neprekidno korištenje godišnjeg odmora u jednoj kalendarskoj godini.
Zakonom o radu propisano je da raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i ovim Zakonom, najkasnije do 30. lipnja tekuće godine. Poslodavac mora radnika najmanje petnaest dana prije korištenja godišnjeg odmora obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja.
U čl. 39. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama propisano je: „Zaposlenik ima pravo koristiti dva puta po jedan dan godišnjeg odmora po želji, uz obvezu da o tome, najmanje dva dana ranije, izvijesti poslodavca ili osobu koju on ovlasti.“.
Navedeno znači da dva puta po jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo koristiti po njegovoj želji bilo kad u godini (neovisno o nastavnim danima) uz obvezu obavještavanja poslodavca najmanje dva dana ranije prije korištenja istoga. Ova odredba usklađena je sa Zakonom o radu s time da je u Zakonu propisana obveza obavještavanja poslodavca najmanje tri dana ranije iz čega je vidljivo da je Temeljni kolektivni ugovor povoljniji za zaposlenike u javnim službama.
Temeljem čl. 22. st. 1. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama propisano je: „Zaposlenici koji rade u nepunom radnom vremenu ostvaruju ista prava kao i zaposlenici koji rade u punom radnom vremenu u određivanju prava na stanku, dnevni, tjedni i godišnji odmor.“.
Također je u čl. 22. st. 4. propisano da ukoliko radnik radi na više škola, poslodavci moraju uskladiti odluke o korištenju godišnjega odmora na način da ga zaposlenik koristi istodobno u svakoj školi, a ako škole ne postignu sporazum o istodobnom korištenju godišnjega odmora, škole su dužne omogućiti korištenje godišnjeg odmora prema zahtjevu zaposlenika.
U čl. 27. st. 1. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama propisano je da se godišnji odmor zaposlenika u pravilu podudara sa zimskim, proljetnim i ljetnim odmorom učenika. Što znači da predviđa i okolnosti u kojima to nije moguće i/ili nije opravdano. Na minimum od 20 radnih dana godišnjeg odmora propisanog Zakonom o radu, navedeni Kolektivni ugovor propisuje i dodatne dane godišnjeg odmora ovisno o kriterijima, a koji su propisani u čl. 27. st. 2. Kolektivnog ugovora.
Godišnji odmor temeljem Kolektivnog ugovora ne može trajati duže od 30 radnih dana.
Čl. 27. st. 3. Kolektivnog ugovora propisuje: „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, odnosno najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za zaposlenika.“
Temeljem Zakona o radu, neiskorišteni dio godišnjeg odmora radnik može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.
Čl. 84. Zakona o radu propisuje: „Godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti te korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, radnik ima pravo iskoristiti po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.“.
Iznimno od navedenog, godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji radnik zbog korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju nije mogao iskoristiti ili njegovo korištenje poslodavac nije omogućio do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, radnik ima pravo iskoristiti do kraja kalendarske godine u kojoj se vratio na rad.
Čl. 228. st. 1. t. 18. Zakona o radu propisuje kao teži prekršaj poslodavca ako radniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.
Čl. 229. st. t. 44. Zakona o radu propisuje kao najteži prekršaj poslodavca ako s radnikom sklopi sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.
Za navedene prekršaje poslodavca pravnu osobu može se novčano kazniti.
Ukoliko imate pitanja vezana uz korištenje godišnjih odmora obratite se voditeljima područnih ureda ili pravnim savjetnicima Sindikata i ostvarite prava koja vam pripadaju.
