Povod ovoj online akciji mnogi su neriješeni problemi, nejasnoće i neodgovoreni upiti od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Zaposlenici u školama su tijekom čitave korona krize pokazali visoki stupanj spremnosti za snalaženje u novim uvjetima, a naš opseg i složenost poslova znatno su porasli. Nov način rada zahtijeva mnoge prilagodbe i angažman te prelaskom na online model ili rad u kombinaciji više modela nastave, odnos privatno-poslovno sasvim nestaje, sredstva za rad podmiruju sami zaposlenici, a zaštita te uvjeti  rada u vrijeme pandemije, u mnogim su školama (čast izuzecima) teško provedivi i  ne osiguravaju dovoljnu razinu zaštite za učenike i zaposlenike. Također, neizvjesnost zbog kontinuirane mogućnosti odlaska u samoizolaciju i problemi oko statusa svaki dan stoje kao omča oko vrata svakom zaposleniku ustanove za odgoj i obrazovanje, bez obzira što svoje vlastite probleme stavljamo na stranu te pružamo nadu, osmijeh i edukaciju svakom učeniku.

Vijeće EU je usvojilo zaključke o europskim učiteljima i nastavnicima budućnosti. „U zaključcima se prepoznaje da su učitelji i nastavnici neizostavna pokretačka snaga obrazovanja i osposobljavanja te se priznaje njihova predanost tijekom trenutačne krize uzrokovane bolešću COVID-19.“  Iako prepoznati kao neizostavna karika za vrijeme korona krize, država ne prepoznaje potrebu posebne zaštite onih koje je sama EU priznala kao jedne od pokretačkih snaga pa se tako zaposlenicima u ustanovama za odgoj i obrazovanje ne može osigurati niti cjepivo protiv gripe, ne zapošljava se dovoljan broj prijeko potrebnog kadra (od pomoćno tehničkog do prijeko potrebnih učitelja, profesora i  stručnih suradnika), ne provode se testiranja za COVID (iako Svjetska zdravstvena organizacija u svojim odgovorima na pitanja od 18.9.2020. preporučuje testiranja za zaposlenike u školama) pa mnogi zaposlenici odlaze u samoizolaciju s objašnjenjima nadležnih epidemioloških službi da se, primjerice, „mogu smatrati pozitivnima“  bez da znaju koji je njihov status. S druge strane, kolege onih zaposlenika koji rade iz samoizolacije, moraju u školama obavljati prekovremeni rad bez da je on uopće priznat, a kamoli plaćen. Također, tu je i dugotrajni boravak u zatvorenom prostoru s djecom koja su u školama odvojena, a izvan škole u bliskom kontaktu čime je utjecaj mjera na njihovo i vaše zdravlje upitan.

I dok druge zemlje EU brinu o fizičkom i emocionalnom zdravlju u školama te povećavaju broj zaposlenih kako bi nastava bila što kvalitetnija i kako bi pravo na jednako obrazovanje imali svi, nadležne institucije očito samo čekaju da se stvari riješe same od sebe.

Stoga, ako ne poduzmemo oštrije mjere i pozovemo nadležne na hitno postupanje, sustav obrazovanja past će u provaliju iz koje će biti teško izaći.

Vaše probleme i stavove uspješnije ćemo prenijeti MZO-u i prezentirati javnosti ukoliko na jednom mjestu imamo riječ s terena - bilo da se suočavate s problemima u školi ili tijekom online nastave.

Jedan od njih, svakako je neplaćanje sredstava za rad, rad u samoizolaciji te neplaćanje dodatnog rada onima koji su za to vrijeme s djecom u učionici. Odgovor MZO-a od 24. rujna 2020. godine o radu za vrijeme samoizolacije: „Samoizolacija je posebni status u HZZO i nije status bolovanja (posebna COP kategorija). Međutim, ravnatelj može u skladu s organizacijsko-kadrovskim uvjetima omogućiti navedenom djelatniku rad od kuće te u tom slučaju ravnatelj može djelatniku pisati redovan rad, ali tada nema pravo na angažiranje zamjene niti pisanje prekovremenih sati drugom djelatniku škole koji obavlja određene poslove djelatnika koji je u samoizolaciji. Dužni smo napomenuti da u vrijeme samoizolacije djelatnik škole nije na bolovanju nego mu poslodavac treba osigurati uvjete za rad na daljinu. Sve dok se djelatniku ne potvrdi bolest Covid-19, djelatnik ne koristi bolovanje nego ga se zadužuje radom na daljinu sukladno nastavnom planu/kurikulumu za određeni nastavni predmet i rasporedu sati….“

S terena smo dobili mnoge upite nastavno na gornji odgovor MZO-a jer ravnatelji, u velikom broju slučajeva, ne zadužuju učitelje za rad na daljinu tijekom samoizolacije iako je takva mogućnost dana od strane samog MZO-a ili im omogućuju online rad, no drugi zaposlenici moraju raditi s ostalim učenicima i to iznad svojih zaduženja. Dodatni je problem taj što je u odgovorima MZO-a također naznačeno kako se rad koji drugi djelatnik obavlja u to vrijeme s djecom ne može dodatno vrednovati. U tom slučaju postavlja se i  pitanje kako odgovor MZO-a može biti utemeljen na zakonu jer se ne priznaje, a kamoli plaća, prekovremeni rad onim drugim djelatnicima koji za to vrijeme obavljaju neposredan rad s djecom u razredu, iako takav rad nesporno predstavlja prekovremeni rad budući da se radi o povećanom obimu posla i nalogu ravnatelja za rad iznad norme.

Tako u praksi neki poslodavci dopuštaju online rad za vrijeme samoizolacije, drugi to ne dopuštaju, a poseban problem imaju oni koji rade na više škola. Sve to predstavlja ogroman kaos na terenu, a neizvjesnost dovodi do problema oko statusa te ostvarivanja naših prava.

*Članak 65. Zakona o radu jasno propisuje definiciju prekovremenog rada:

• U slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad).
• Iznimno od navedenog, ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, usmeni zahtjev poslodavac je dužan pisano potvrditi u roku od sedam dana od dana kada je prekovremeni rad naložen.
• Ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od pedeset sati tjedno.
• Prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od sto osamdeset sati godišnje, osim ako je ugovoreno kolektivnim ugovorom, u kojem slučaju ne smije trajati duže od dvjesto pedeset sati godišnje.
• Trudnica, roditelj s djetetom do tri godine života, samohrani roditelj s djetetom do šest godina života, radnik koji radi u nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca, te radnik iz članka 61. stavka 3. i članka 62. stavka 3. ovoga Zakona, mogu raditi prekovremeno samo ako dostave poslodavcu pisanu izjavu o pristanku na takav rad, osim u slučaju više sile.