Tekst napisala: Karmela Šegvić, pravna savjetnica Područnog ureda Split, Sindikat hrvatskih učitelja
21. siječnja obilježavamo nacionalni Dan socijalnog partnerstva. Na taj dan 1994. godine Vlada RH, poslodavci i sindikati postigli su dogovor o socijalnom dijalogu te je stupio na snagu Sporazum o osnivanju, nadležnosti i djelovanju Gospodarsko-socijalnog vijeća.
Navedeni dan smatramo začetkom tripartitnog socijalnog dijaloga u Republici Hrvatskoj.
Sporazum propisuje obvezu stvaranja tripartitne suradnje kao i sastav i djelovanje Gospodarsko-socijalnog vijeća (dalje: GSV). GSV čine predstavnici Vlade Republike Hrvatske, nacionalne sindikalne središnjice i predstavnici poslodavaca. GSV je tijelo nadležno da prati, izučava i ocjenjuje utjecaj gospodarskih politika na razvoj gospodarstva i utjecaj na cijene i plaće, potiče mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova i suradnju svih aktera na rješavanju gospodarskih i socijalnih pitanja.
Što znači tripartitni socijalni dijalog?
Tripartitni socijalni dijalog uključuje ravnopravno sudjelovanje tri nezavisna aktera, sindikata kao predstavnika radnika, poslodavaca i vlasti (predstavnici Vlade), u dogovaranju i donošenju odluka u svrhu zaštite i ostvarivanja boljih prava radnika.
Bipartitni socijalni dijalog, za razliku od tripartitnog, uključuje samo sindikate kao predstavnike radnika i poslodavce.
Sveukupni utjecaj na gospodarske i socijalne politike kao osnove uspješnog rasta i razvoja države, definitivno je moguće isključivo ako o njemu promišljaju i zajednički rade sve tri strane. Ne samo poslodavci i predstavnici radnika tj. sindikati nego i Vlada.
Tko su socijalni partneri?
Socijalni partneri su poslodavci ili predstavnici poslodavaca i predstavnici radnika tj. sindikati. Socijalno partnerstvo predstavlja najviši stupanj suradnje u svrhu zaštite radnika i njihovih prava. Socijalni dijalog temelj je pravnog poretka Europske unije pa se nalazi u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije.
Socijalno partnerstvo prepoznato je kao cilj Europske unije u članku 151. i 152. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Navedene odredbe naglašavaju da države članice imaju za cilj promicanje zapošljavanja, poboljšavanja životnih i radnih uvjeta, odgovarajuću socijalnu zaštitu, razvoj socijalnog dijaloga i ljudskih potencijala, visoku trajnu zaposlenost i borbu protiv isključenosti. Navedene odredbe također naglašavaju promicanje uloge socijalnih partnera i olakšavanje dijaloga između socijalnih partnera na način da se poštuje njihova autonomija.
Europska socijalna povelja, koju neki pravni stručnjaci nazivaju europskim socijalnim ustavom, također propisuje pravo da svi radnici i poslodavci, radi zaštite svojih ekonomskih i socijalnih interesa, imaju pravo slobodno se udružiti u nacionalne ili međunarodne organizacije i da imaju pravo na kolektivno pregovaranje što uključuje promicanje jednakopravnog savjetovanja između radnika i poslodavaca.
Socijalni dijalog (kroz pregovore, konzultacije, zajedničke akcije, diskusije, dijeljenje informacija..), omogućava socijalnim partnerima da argumentirano zajednički dolaze do kvalitetnih uvjeta rada i ostvarenja zajedničkih ciljeva. Ključni cilj socijalnog dijaloga je postizanje dogovora o zajedničkim politikama i aktivnostima u svrhu zaštite radnika i kvalitetnijih uvjeta rada na strani poslodavca i zaposlenika.
Temeljem navedenih propisa i smjera razvoja država članica Europske unije, možemo zaključiti da je svaka država Europske unije dužna očuvati socijalni dijalog i omogućiti zajedničku raspravu poslodavaca i sindikata, kao i kvalitetnu komunikaciju i rad na ugovaranju što većeg broja kolektivnih ugovora za radnike. Definitivno je u Hrvatskoj potrebna veća svijest i društveno obrazovanje o važnosti kolektivnih ugovora i o razvoju socijalnog dijaloga.
Konvencija 144 Međunarodne organizacije rada o tripartitnim konzultacijama radi promicanja provedbe međunarodnih radnih standarda (iz 1976. godine)
Hrvatska je Konvenciju 144 ratificirala 2019. godine.
Konvencijom se države potpisnice obvezuju: provoditi postupke savjetovanja između predstavnika vlade i reprezentativnih udruga poslodavaca i sindikata kao predstavnika radnika o pitanjima koja se odnose na aktivnosti Međunarodne organizacije rada, ispunjavati određene upitnike i slati izvješća o radu na socijalnom dijalogu i o usvojenim instrumentima i svim aktivnostima koje su usmjerene stvaranju i očuvanju socijalnog dijaloga.
Zbog Konvencijom nametnutih obveza državi, organizacije poslodavaca i sindikata kao predstavnika radnika bolje su i redovitije informiranje o stajalištima i prijedlozima Vlade o pitanjima Međunarodne organizacije rada. Vlade su svjesnije stajališta, potreba i interesa organizacija poslodavaca i sindikata kao predstavnika radnika pa je tako vjerojatnije da će u donošenju odluka uključiti i mišljenja i stajališta svih sudionika socijalnog dijaloga. Organizacije poslodavaca i sindikata kao predstavnika radnika su ojačane, vidljivije i utjecajnije što u finalu dovodi do kvalitetnog dogovora i stvaranja kvalitetnih socijalnih politika u korist i radnika, ali i poslodavaca.
Rezolucija Europskog parlamenta od 1. lipnja 2023. o jačanju socijalnog dijaloga
Rezolucija navodi da se udio radnika obuhvaćenih kolektivnim ugovorima tijekom posljednjih 30 godina znatno smanjio i da se procjenjuje da je prosjek obuhvata u EU pao s 66% u 2000. godini na oko 56% u 2018. godini, a i primjećuje se broj smanjenja članova sindikata koji godinama opada. Rezolucija navodi i da je alarmantno da je upola manje vjerojatno da će se radnici mlađi od 30 godina pridružiti sindikatu nego stariji radnici, ali da istodobno snažno podupiru kolektivno pregovaranje i imaju visok stupanj povjerenja u sindikate.
Rezolucija naglašava da je načelom 8. europskog stupa socijalnih prava utvrđeno da bi se trebalo provoditi savjetovanje sa socijalnim partnerima o osmišljavanju i provedbi gospodarskih i socijalnih politika te politika zapošljavanja u skladu s nacionalnom praksom i da socijalne partnere treba poticati da pregovaraju i sklapaju kolektivne ugovore.
Razlog tome je činjenica da snažno kolektivno pregovaranje doprinosi otvaranju i očuvanju kvalitetnih radnih mjesta i pozitivno utječe na plaće. Rezolucija navodi da su sindikati, zastupljenost i sudjelovanje radnika te obuhvat kolektivnog pregovaranja ključni za provedbu prava radnika.
Rezolucija naglašava da socijalni dijalog doprinosi gospodarskoj i socijalnoj otpornosti, konkurentnosti, stabilnosti te održivom i uključivom rastu i razvoju. Socijalni dijalog ključan je aspekt demokracije, a uz to su i gospodarske krize pokazale da su države s kvalitetnim socijalnim dijalogom i visokim postotkom obuhvata radnika kolektivnim ugovorima otpornije na krize jer socijalni partneri zajednički imaju važnu ulogu u upravljanju krizom i ublažavanju negativnih posljedica.
Rezolucija kao jednu od mjera zaštite i jačanja socijalnog dijaloga i povećanje broja sklopljenih kolektivnih ugovora predlaže da se nacionalnim zakonima o javnoj nabavi isključuju oni prijavitelji koji štete pravima radnika i/ili nemaju sklopljene kolektivne ugovore ili se istih ne pridržavaju. Tako Zakon o javnoj nabavi Republike Hrvatske propisuje da javni naručitelj može isključiti gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave ako može na odgovarajući način dokazati kršenje primjenjivih obveza u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava, uključujući kolektivne ugovore, a osobito obvezu isplate ugovorene plaće.
Ovo je jedan od primjera pokazivanja važnosti socijalnog dijaloga i usmjeravanja, posebno privatnog gospodarskog sektora, na sklapanje kolektivnih ugovora i pridržavanja svih radno pravnih propisa s posebnim naglaskom na manje gospodarske objekte s manjim brojem radnika.
Ugovaranje kolektivnih ugovora
Jedan od ključnih ciljeva socijalnog dijaloga je sklapanje kolektivnog ugovora koji će zaštiti radnike i ugovoriti specifična prava za određene kategorije radnika i poslodavaca.
Osim što su kolektivni ugovori i kolektivno pregovaranje kroz socijalni dijalog propisani našim nacionalnim zakonima i zaštićeni Ustavom Republike Hrvatske, oni se nalaze i u međunarodnim propisima koje je Hrvatska ratificirala.
Tako je u Konvenciji 98. MOR-a o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje između ostalog propisano da u se u skladu s nacionalnim uvjetima moraju poduzimati odgovarajuće mjere za poticanje i promicanje punog razvoja i upotrebe mehanizama dobrovoljnog pregovaranja između poslodavaca ili udruga poslodavaca i udruga radnika u cilju utvrđivanja uvjeta zaposlenja kolektivnim ugovorima.
Statistika Međunarodne organizacije rada (nažalost najnovija statistika je iz 2020. godine) pokazuje pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima u državama na svjetskoj razini.
Neki od primjera su:
Bugarska – kretanje od 10 % do 12% (od 2010. – 2020.)
Mađarska – kretanje od 17% do 27% (od 2010. – 2020.)
Grčka – kretanje od 15% do 65% (od 2010. – 2020.) – ovdje je potrebno naglasiti da je 65% pokrivenosti radnika kolektivnim ugovorom bilo 2010. godine dok je 2020. godine došlo na 25%
Češka – kretanje od 30% do 33% (od 2010. – 2020.)
Njemačka – kretanje od 51% do 59% (od 2010. – 2020.)
Slovenija – kretanje od 65% do 70% (od 2010. – 2020.)
Danska – kretanje od 80% do 84% (od 2010. – 2020.)
Belgija – 96% (od 2010. – 2020.)
Austrija – 98% (od 2010. – 2020.)
Francuska – 98% (od 2010. – 2020.)
Italija – 99% (od 2010. – 2020.)
Hrvatskoj je kolektivnim ugovorima obuhvaćeno samo 46,5 posto radnika (i to je najniža stopa u zadnjih deset godina prema statistici MOR-a), što je jako daleko od europskih direktiva i preporuka, prema kojima bi pokrivenost trebala iznositi bar 80 posto. Stanje je posebno loše u privatnom sektoru, u kojem granski kolektivni ugovori postoje samo u pojedinačnim sektorima kao graditeljstvu, ugostiteljstvu i turizmu, trgovini, grafičkim djelatnostima i sl.
Zaključak
Usprkos sve razvijenim međunarodnim i nacionalnim propisima, sve snažnijem zagovaranju i provedbi socijalnog dijaloga i sve većem povjerenju u sindikate, broj članova sindikata opada. Nažalost dolazi do određene nezrelosti društva u kojima je potrebno što više educiranja i kontinuiranog osvještavanja o snazi i potrebi sindikalnog udruživanja i razvijanja socijalnog dijaloga. Društvo izgleda nije svjesno svoje snage, a nekada je teško izaći iz komfor zone u kojoj pristajemo na ponuđeno bez da razmišljamo o snazi radništva i snazi sindikata, ali i vlastitim potrebama. Uvjeti rada, različitost poslova, obrazovanja, različitost potreba radnika i veliki, brz i snažan tehnološki napredak otvara mogućnost za pregovaranje o sve boljim uvjetima rada i uvjetima koji su usklađeni sa potrebama današnjeg radnika. Definitivno pojam socijalnog partnerstva, zajednički dogovor u kojem su sve strane socijalnog dijaloga zadovoljne ili su makar približno na istom zajedničkom putu, vode do snažnijeg i otpornijeg društva.
IZVORI:
- ILOSTAT baza podataka
- Zakon o javnoj nabavi
- Konvencija 144 MOR-a o tripartitnim konzultacijama radi promicanja provedbe međunarodnih radnih standarda
- Konvenciji 98. MOR-a o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje
- Rezolucija Europskog parlamenta od 1. lipnja 2023. o jačanju socijalnog dijaloga
- Konvencija MOR-a 154 Promicanje kolektivnog pregovaranja
- „Challenges and opportunities for social dialogue and tripartism“ - European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions
- Promoting collective bargaining Convention No. 154 – Međunarodna organizacija Rada
- National tripartite social dialogue - An ILO guide for improved governance
- Collective Bargaining in the Public Service in the European Union - International Labour Office
- https://socijalno-partnerstvo.hr
