Tiskovna konferencija pod nazivom Postupanje Vlade Republike Hrvatske prema sindikatima javnih službi pet minuta se bavila Vladom Republike Hrvatske, a ostatak se pretvorio u ponovno klevetanje i blaćenje najvećeg sindikata u Republici Hrvatskoj i napade na osobnom nivou na predsjednicu Sindikata iznošenjem neistina.
Iskreno se nadamo, s obzirom na to da godina brzo završava, da im je ovo posljednji promašaj u 2025. godini.
Nažalost, ta će tri sindikata zbog djelovanja u ovoj godini biti upamćena po organizaciji najneuspješnijeg štrajka u povijesti Republike Hrvatske i pokušaju prezentiranja niza neuspjeha kao uspjeha. Tome svjedoče, primjerice, fotografije tijekom štrajka iz Osijeka, na kojima tri predsjednika sindikata podignutih ruku slave svoj uspjeh, kada rezultati pokazuju potpuni debakl. No, biser njihovih aktivnosti svakako je potpisani Sporazum kojim su javno potpisali svoju kapitulaciju, ali i dokazali svoje „sposobnosti“ i nebrigu za članove. Prisjetimo se, tijekom štrajka su na stolu tri puta imali i ponudu odgode modularne nastave koju su odbili, a onda su privremenu odgodu otkazivanja ugovora o radu na godinu dana prezentirali kao uspjeh.
Izdali su oni svoje članove u više navrata radi svojih skrivenih interesa i ambicija, no čak ni u ostvarenju tih ambicija nisu uspjeli. Borili su se više protiv najvećeg sindikata, nego protiv Vlade Republike Hrvatske, jer im je bilo važno da svojim sustavnim manipulacijama, izvrgavanjem činjenica i iznošenjem neistine, pridobiju, kako su i sami rekli, članove najvećeg sindikata.
Željeli su oslabiti poziciju, doći u priliku uvjetovanja unutar Matice hrvatskih sindikata, osnovati svoju maticu kako bi imali potreban zakonski broj pridobivanjem članova. Mirisala im je i sindikalna imovina, a interesi članova nisu im bili primarni ni u djeliću sekunde. U više navrata su pokušali prebaciti odgovornost za vlastite neuspjehe na Sindikat hrvatskih učitelja. Uzalud. Niti su Sindikat hrvatskih učitelja, niti Sanja Šprem osmislili zahtjeve za ulazak u štrajk, niti su kreirali katastrofalnu strategiju samog štrajka, niti su u konačnici izdali povjerenje svojih članova i potpisali Sporazum. Sve su to njihova djela i rezultati njihovog rada i nesposobnosti.
Kao što smo na vrijeme upozorili, posljedice se reflektiraju i na pregovore za Dodatak Temeljnom kolektivnom ugovoru za zaposlenike u javnim službama. Znamo da smo jaki koliko je jaka najslabija karika, no oni su javno jasno dali do znanja da nisu spremni na akcije i dali ultimatume svim ostalim sindikatima u javnim službama, čime su se okrenuli protiv svih. I sami su svjesni da industrijske akcije mogu provesti samo svih jedanaest sindikata zajedno, pa nije jasno zašto bi itko u vremenu kada je nužno završiti pregovore, takvim objavama slabio sindikalnu poziciju.
Vlada ne treba tražiti najslabiju kariku među sindikatima. Tri obrazovna sindikata sami su se javno obznanili.
Za reakciju na prekinut socijalni dijalog, premalu ponudu Vlade Republike Hrvatske, potrebno je reagirati i djelovati zajedno jer Temeljni kolektivni ugovor nije predmet obrazovnih sindikata, nego svih jedanaest sindikata javnih službi.
Nije im bila potrebna ni jučerašnja tiskovna konferencija ni napadi na Sindikat hrvatskih učitelja. Trebali su se do razrješenja situacije s ovim pregovorima, barem prividno, suzdržati u interesu svojih članova i svih zaposlenika u javnom sektoru. No, takvim sindikalcima sindikalizam se svodi na performanse, tiskovne konferencije, prodavanje magle i serviranje neistine. Nema tu stvarnih sindikalnih vrijednosti, pa ne čudi posljedica smanjenja povjerenja u sindikate. Dok sindikati u Matici teže jačanju sindikalnog organiziranja, ova tri sindikata nažalost rade i na štetu naših članova.
Na kraju godine moraju podvući crtu, sagledati stanje u vlastitim sindikatima, suočiti se s time da im je članstvo u štrajku izgubilo dvije dnevne zarade a nisu postigli ništa, da je povjerenje članstva poljuljano, a u konačnici i zbrojiti minuse u članstvu u vlastitim redovima. Zahvaljujući rezultatima njihovoga djelovanja, članstvo Sindikata hrvatskih učitelja je stabilno, a nakon njihovog štrajka, pristizale su i pristižu upisnice u Sindikat. No, upisnica je toliko da ne stignemo izraditi nove članske iskaznice brzinom koju članovi očekuju od nas. „Informaciju koju su dobili iz pouzdanih izvora“ o gubitku pet tisuća članova demantiramo.
Kao sindikat, sustavno razmišljamo o poziciji članova i svrsi sindikalnog djelovanja, a to je poboljšanje položaja zaposlenika. Prekid pregovora, premala ponuda Vlade Republike Hrvatske i ugrožavanje standarda života zaposlenika u javnom sektoru su naše trenutne brige.
Dok na GSV-u donosimo Nacionalni program za promociju socijalnog dijaloga, Vlada Republike Hrvatske zamrznula je pregovore. To ne može biti odgovornost Sindikata hrvatskih učitelja, za što su nas ova tri sindikata optužila tijekom konferencije na kojoj se nisu uspjeli držati najavljene teme.
No, kad se govori o zamrzavanju kolektivnih pregovora, tada bi ti sindikati trebali razmisliti o svojoj odgovornosti, jer su upravo oni prekinuli pregovore za sklapanje granskog kolektivnog ugovora za srednje škole u veljači ove godine, a odgovorni su i za trenutni prekid pregovora.
Sindikat hrvatskih učitelja, bez obzira na sve njihove udarce, i dalje je najveći sindikat u Republici Hrvatskoj. Nikada se nismo bavili prebrojavanjem članova drugih sindikata u Republici Hrvatskoj jer za to, srećom, nemamo vremena. Time se bave oni koji svoje članove doista gube.
Tekst pročitajte na portalu srednja.hr.
