Analiza dokumenta Eksperimentalni program OSNOVNA ŠKOLA KAO CJELODNEVNA ŠKOLA: Uravnotežen, pravedan, učinkovit i održiv sustav odgoja i obrazovanja radne skupine Sindikata hrvatskih učitelja

 

1. U kompendiju međunarodno usklađenih indikatora o obrazovnim sustavima u državama OECD-a i partnerima Education at a Glance (OECD (2022), Education at a Glance 2022: OECD Indicators, OECD Publishing, Paris, https://doi.org/10.1787/3197152b-en.) navodi se da su učitelji razredne nastave u državnim školama u prosjeku godišnje zaduženi sa 784 sata neposrednog rada. U većini zemalja, dnevni neposredni rad varira od tri do šest sunčanih sati (ovisno o tome što pojedina zemlja definira kao neposredni rad), a prosjek zemalja OECD-a je četiri sunčana sata dnevno u neposrednom radu (dakle pedeset posto od ukupnog dnevnog radnog vremena). U svim zemljama, međutim, nisu sati raspoređeni na jednak broj dana. Npr., učitelji razredne nastave u Norveškoj su zaduženi neposrednim radom 741 sat godišnje, 111 sati manje nego u Latviji (630 sati). Učitelji poučavaju više dana u Norveškoj nego u Latviji (190 dana u Norveškoj, 160 u Latviji), pa su tako učitelji u obje zemlje zaduženi s 3,9 sunčanih sati neposrednog rada dnevno. Osim toga, trećina zemalja je stručna usavršavanja uključila u sate neposrednog rada, a četvrtina je uključila i sate predviđene za nacionalne ispite.

U nekim zemljama broj sati neposrednog rada varira kroz učiteljev radni vijek, ili varira s obzirom na to radi li se o neposrednom radu u razrednoj ili predmetnoj nastavi, umanjuje se pripravnicima ili se potiče one s više godina radnog iskustva da ostanu u školskom sustavu tako da im se broj sati neposrednog rada s učenicima umanjuje s godinama staža u obrazovanju.

Podatke o broju sati neposrednog rada učitelja na godišnjoj razini zemlje OECD-a ne iskazuju na isti način. Neke zemlje iskazuju propisane sate (s tim da neke od tih zemalja iskazuju minimalna, neke optimalna, a neke maksimalna zaduženja). U prikazu podataka neposrednog rada niz zemalja iskazuje  i uključene prekovremene sate.

Međutim, napominjemo da je ipak svima zajedničko, neovisno o različitim pristupima iskazivanja podataka iz zemalja OECD-a, da se u neposredni rad s učenicima u razrednoj nastavi ubraja i dežurstvo učitelja za vrijeme pauza učenika (od deset minuta i kraćih).

U sljedeće izdanje Education at a Glance bit će uključeni i podaci za Republiku Hrvatsku s obzirom na to da je započet postupak hrvatskog pristupanja OECD-u. (https://mzo.gov.hr/vijesti/predstavljena-publikacija-education-at-a-glance-2022/5071)

Eksperimentalnim programom je predviđeno da svi učitelji razredne nastave izvode 24,5 nastavnih sati neposrednog odgojno – obrazovnog rada te 1 nastavni sat razrednika koji se ovim dokumentom ne definira kao neposredni rad s učenicima iako on to jest (što ukupno iznosi 25,5 sati neposrednog rada). Sat razrednika koji učitelj provodi u neposrednom odgojno – obrazovnom radu s učenicima, za kojeg učitelj izrađuje godišnji izvedbeni kurikulum u kojem  povezuje kurikulume međupredmetnih tema,  tijekom kojeg se provode aktivnosti vezane uz postizanje ishoda međupredmetnih kurikuluma, predstavlja neposredan odgojno – obrazovni rad s učenicima tijekom kojeg je predviđeno da učenici ostvaruju planirane ishode.

U školski dan u razrednoj nastavi uvodi se obavezna rekreacijska stanka od 25 minuta za sve učenike, u kojoj je središnji nositelj aktivnosti upravo učitelj razredne nastave.

Prema tome bi učitelj razredne nastave bio dnevno zadužen s 3,825 sunčanih sati u obavljanju neposrednog rada s učenicima (A1 i A2). Ako se tome pribroji rekreacijska stanka u kojoj je središnji nositelj aktivnosti upravo učitelj razredne nastave od 0,41 sunčana sata dnevno, opterećenje učitelja razredne nastave neposrednim radom u Republici Hrvatskoj bi već iznosilo 4,235 sunčanih sati dnevno, odnosno 741 sat godišnje (740 je EU prosjek). Pribroji li se tome i neposredni rad s učenicima prilikom dežurstava učitelja u razrednoj rastavi (kako predviđa publikacija Education at a Glance), učitelji u razrednoj nastavi bi bili opterećeni s  još od 0,916 do 1,58 sunčanih sati dežurstva dnevno, a to znači da bi ukupno dnevno opterećenje učitelja bilo od 4,741 do 5,405 sunčanih sati dnevno samo poslovima u neposrednom radu s učenicima, što je daleko iznad EU prosjeka i OECD prosjeka, iz čega proizlazi da unutar punog radnog vremena nema prostora za realizaciju predviđenih tjednih obveza (Tablica 2. Struktura, minimalno i maksimalno trajanje pojedinačnih radnih obaveza učitelja razredne nastave u okviru Eksperimentalnog programa).

2. U izvješću Europske komisije o učiteljima i nastavnicima u Europi (European Commission, European Education and Culture Executive Agency, Motiejūnaitė-Schulmeister, A., De Coster, I., Davydovskaia, O., et al., Učitelji i nastavnici u Europi : karijere, razvoj i dobrobit, Birch, P. (editor), Publications Office of the European Union, 2021, https://data.europa.eu/doi/10.2797/170941) navodi se kako manjak učitelja u predmetnoj nastavi (lower secondary education) nije novi problem, nego stalan te utječe na 35 obrazovnih sustava u Europi. Kako bi se riješio manjak učitelja i nastavnika, neki obrazovni sustavi nude poticaje za privlačenje učitelja i nastavnika u određena geografska područja.

Među ostalima, Republika Hrvatska je manjak učitelja prijavila kao izazov s kojim se susreće.

Stoga nije jasno na koji način će promjene predložene eksperimentom nadomjestiti taj manjak. Naime, dosadašnje zaduženje neposrednim radom od 22, 23, 24 i 25 sati neposrednog rada tjedno uvećava se do 28 sati neposrednog rada tjedno. Sat razrednika kojeg učitelj provodi u neposrednom radu s učenicima više se ne smatra neposrednim radom s učenicima niti se smatra osnovom za izračun ukupnog ugovorenog tjednog radnog vremena učitelja. Naglašavamo da rad u Programu A2 (što je objašnjeno u nastavku) predstavlja zahtjevan rad, a osim što taj rad nije temelj za izračun ukupnog tjednog ugovorenog radnog vremena učitelja, nije predviđeno niti stručno – metodičko pripremanje predmetnih učitelja.

U  izvješću Europske komisije, u poglavlju 1.1.2. Radno vrijeme, na slici 1.8 Službene definicije tjednog radnog opterećenja (u satima) nastavnika zaposlenih na puno radno vrijeme u općem nižem srednjoškolskom obrazovanju, 2019./2020. godine, navedeni su podaci i o broju nastavnih sati učitelja predmetne nastave u Republici Hrvatskoj, prema kojem je navedeno kako učitelji u Hrvatskoj u neposrednom radu rade od 14 do 17 sunčanih sati tjedno. Međutim, tjedno zaduženje učitelja iznosi od 16,5 do 18,75 sunčanih sati tjedno, a eksperimentalnim programom se broj sati neposrednog rada podiže na 21 sunčani sat tjedno, što predstavlja više od polovice ukupnog tjednog radnog vremena učitelja. Vrijeme predviđeno za pripremanje se smanjuje, a pripremanje za provođenje Programa A2 za sve učenike nije niti predviđeno.

3. Program potpore, potpomognutog i obogaćenog učenja A2 je obvezni dio neposrednog odgojno – obrazovnog rada škole. U razrednoj nastavi predviđeno je 6 obveznih nastavnih sati Programa A2, od kojih je za 4,5 sata predviđeno da njima bude zadužen učitelj razredne nastave, a u predmetnoj nastavi 5 obveznih nastavnih sati Programa A2 i u njemu obvezno sudjeluju svi učenici. Aktivnosti Programa A2 metodički se temelje na diferencijaciji nastave i učenja kroz brojne oblike i metode, a cilj je potpora svim učenicima koja predstavlja suštinu učinkovitog, prepoznatljivog i modernog odgojno – obrazovnog programa. Program predviđa omogućavanje primjene inovativnih metoda rada kojima se povećava motivacija i uključenost kod učenika.

Program A2 se u dokumentu naziva metodičkim sredstvom za integraciju odgojno – obrazovnih sadržaja i aktivnosti kako unutar odgojno – obrazovnih područja tako i između njih, međutim upravo za te sate se ne predviđa stručno – metodička priprema učitelja.

Obvezni program unutar A2 programa ne samo da je obvezan za sve učenike, nego se odvija na razini razreda, a ne razrednog odjela, pa predviđa i kombinaciju razrednih odjela i kombinaciju rada, što je iznimno zahtjevno.

Osim toga, aktivnosti učenika unutar tog programa se ne ocjenjuju brojčano, kako definira ovaj dokument, nego se koriste svi dostupni oblici formativnog vrednovanja učenika, a formativno vrijedne učiteljske informacije bi trebale doprinositi razvoju važnih vještina i stavova povezanih s učenjem. Učiteljska potpora, kritički osvrti i informacije o očekivanim smjerovima poboljšanja i razvoja učenicima predstavljaju neposredan, jasan i vrlo kvalitetan skup uporabljivih informacija za učenje i razvoj, kako se u ovom dokumentu navodi.

Pravilnikom o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi vrednovanje je definirano kao sustavno prikupljanje podataka u procesu učenja i postignutoj razini ostvarenosti odgojno – obrazovnih ishoda, kompetencijama, znanjima, vještinama, sposobnostima, samostalnosti i odgovornosti prema radu, u skladu s unaprijed definiranim i prihvaćenim metodama i elementima. Vrednovanje obuhvaća tri pristupa vrednovanju, od kojih su dva pristupa formativna: vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje. Vrednovanje za učenje služi unapređivanju i planiranju budućega učenja i poučavanja. Vrednovanje kao učenje podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja te razvoj učeničkoga autonomnog i samoreguliranog pristupa učenju. Ne rezultiraju ocjenom, kao što je to slučaj kod vrednovanja naučenog, nego kvalitativnom povratnom informacijom. Ovakav pristup vrednovanju uključuje, sukladno navedenom Pravilniku, praćenje kao sustavno uočavanje i bilježenje zapažanja o postignutoj razini ostvarenosti odgojno – obrazovnih ishoda i očekivanja definiranih nacionalnim, predmetnim, međupredmetnim i školskim kurikulumima.

4. Na Program A2 su usmjerena velika očekivanja u provedbi eksperimentalnog programa. Predviđeno je praćenje, sagledavanje i vrednovanje aktivnosti u ovom programu te će se sagledati i u kojoj mjeri ovaj program odgovara na očekivanja prema kojima učiteljima i stručnim suradnicima pruža znatno veću autonomiju i fleksibilnost korištenja odgojno – obrazovnih oblika rada s različitim skupinama učenika te im omogućava primjenu inovativnih metoda rada kojima se povećava i uključenost učenika.

Upravo iz tih razloga je potrebno učiteljima i stručnim suradnicima omogućiti stručno – metodičko pripremanje za planiranje primjene inovativnih metoda rada kao i za sustavno uočavanje i bilježenje zapažanja o postignutoj razini ostvarenosti odgojno – obrazovnih ishoda učenika, koje je predviđeno uz sve navedeno, za sve učenike, na razini razreda, a ne razrednog odjeljenja.

Prema Pravilniku o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika, pripremanje iznosi 30 minuta po nastavnom satu, što iznosi od 9 do 10 sati u razrednoj nastavi (a ne od 6,75 do 7,5 sati), odnosno od 10 do 11  sati u predmetnoj nastavi (a ne od 7,5 do 8,25 sati).

Nastavno na sve navedeno, ukazujemo i na to da je Tablicu 2. Struktura, minimalno i maksimalno trajanje pojedinačnih radnih obveza učitelja razredne naastave u okviru Eksperimentalnog programa, Tablicu 3. Struktura, minimalno i maksimalno trajanje pojedinačnih radnih obveza učitelja predmetne nastave u okviru Eksperimentalnog programa i Tablicu 4. Struktura, minimalno i maksimalno trajanje pojedinačnih radnih obveza stručnog suradnika u okviru Eksperimentalnog programa potrebno doraditi i to ne samo na gore već ukazane načine, nego i na način da se ona uskladi s tekstom ovog dokumenta te tako da se ne ruši cijena sata rada učitelja, a posljedično onda i cijena prekovremenog rada.

5. Imajući u vidu činjenicu da je programom produženog boravka obuhvaćeno 12% učenika, a da je organiziranjem odgojno – obrazovnih skupina produženog boravka obuhvaćeno 20% razrednih odjela razredne nastave, stav je Sindikata hrvatskih učitelja da je neophodno da nositelj programa i osnivači škola pronađu rješenje za učitelje produženog boravka i to ne samo kao oblik prijelaznog rješenja koje može trajati do kraja eksperimentalnog programa, nego i da se već postojeća rješenja predviđena Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, unaprijede na način na koji to i predlaže Sindikat hrvatskih učitelja, posebno jer je jedan od ciljeva cjelodnevne osnovne škole poboljšanje društvenog statusa učitelja.
6. Poslovi sindikalnog povjerenika, sindikalnog vijećnika, sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća, radničkog vijeća i povjerenika zaštite na radu definirani su Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama i predstavljaju priznavanje uloge i značaj obnašanja navedenih funkcija, a koje su postignute i priznate kroz dugogodišnji socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje te su prepoznate u pozitivnim propisima Republike Hrvatske.

Pravilnik o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika gore navedene poslove definira kao posebne koji proizlaze iz zakona. Stoga je neprihvatljivo za sindikalno organiziranje svrstati te poslove u ostale poslove.

Važnost funkcija pomoću kojih se omogućava uključenost radnika u rješavanje i promicanje njihovih prava predviđene su i mnogim međunarodnim ugovorima, od kojih valja istaknuti Ugovor o funkcioniranju Europske unije kojim se osobito promiče uloga socijalnog partnerstva. Socijalni partneri na svim razinama imaju ključnu ulogu u ostvarivanju i provedbi europskog stupa socijalnih prava. Kako bi se pokazali kao relevantan i ravnopravan partner u socijalnom dijalogu s poslodavcima radnici moraju biti zastupani od strane neovisnog predstavnika čija funkcija ne smije biti ugrožena jednostranim i apsolutno neosnovanim smanjenjem dostignutih razina uključenosti i sudjelovanja radnika u područjima koja su na razini Europske Unije priznata kao jedna od ključnih. Predložene promjene kojima se predstavnicima radnika u ustanovama za odgoj i obrazovanje, a koje predstavljaju njihovu zaštitu, umanjuju dosadašnja prava te time i smanjuje njihov značaj protivne su samoj naravi poticanja socijalnog partnerstva i uključenosti radnika u pitanja koja su od osobite važnosti i značaja za položaj radnika. Svođenjem navedenih poslova u ostale poslove, umanjuje se značaj važnosti zaštite radnika , njihovog sudjelovanja u odlučivanju te zaštiti njihovog zdravlja i sigurnosti na radu. To svakako moraju biti redovni poslovi jer se bez kontinuiteta obavljanja istih unazađuju radnička prava te se im se daje uloga koja je protivna samoj njihovoj svrsi. U sadašnjim poprilično nesigurnim uvjetima rada te potrebama za prilagodbom novim uvjetima rada svođenje funkcija zaštite radnika na povremene i ad hoc poslove dovodi do povećane nesigurnosti i nestabilnosti, a osobito s obzirom na sam zahtjev Europske Unije za pravednim i jednakim postupanjem u pogledu radnih uvjeta, pristupa socijalnoj zaštiti i osposobljavanju radnika.