Tekst napisala: Karmela Šegvić, pravna savjetnica Područnog ureda Split, Sindikat hrvatskih učitelja
Zaštita dostojanstva radnika u školi propisana je odredbama Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), Temeljnim kolektivnim ugovorom za zaposlenike u javnim službama (u daljnjem tekstu: TKU) (NN 29/2024), Kolektivnim ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (u daljnjem tekstu: GKU) (NN 51/2018) kao i Pravilnicima o radu škola.
Zakon o radu u čl. 7. st. 5. propisuje i da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s Zakonom o radu i ostalim posebnim propisima. U vezi s tim u st. 4. propisano je da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada.
Zakon o radu u čl. 26. st. 1. propisuje obvezu poslodavca da donese pravilnik o radu kojim se uređuju plaće, organizacija rada, postupak i mjere za zaštitu dostojanstva radnika te mjere zaštite od diskriminacije, ako ta pitanja nisu uređena kolektivnim ugovorom. Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama i Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama imaju jasno propisane odredbe o imenovanju osobe za zaštitu dostojanstva radnika te o provedbi samog procesa za zaštitu dostojanstva radnika.
Kazneni zakon u čl. 133. propisuje kazneno djelo zlostavljanja na radu: „Tko na radu ili u vezi s radom drugog vrijeđa, ponižava, zlostavlja ili na drugi način uznemirava i time naruši njegovo zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.“ Ovo kazneno djelo progoni se po prijedlogu žrtve, a ne po službenoj dužnosti.
Imenovanje osobe za zaštitu dostojanstva
Zakon o radu propisuje u čl. 134. da je poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan, uz prethodnu pisanu suglasnost osobe za koju predlaže imenovanje, imenovati jednu osobu, a poslodavac koji zapošljava više od 75 radnika dužan je imenovati dvije osobe različitog spola koje su osim njega ovlaštene primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika.
Temeljem čl. 150. st. 3. t. 11. Zakona o radu poslodavac se dužan savjetovati s radničkim vijećem ili sindikalnim povjerenikom s ovlastima radničkog vijeća o namjeravanoj odluci o imenovanju osobe za zaštitu dostojanstva s obzirom da se radi o odluci važnoj za prava radnika i za njihov položaj.
Osobe koje su imenovane za primanje i rješavanje pritužbi vezane za zaštitu dostojanstva radnika (u daljnjem tekstu: osoba za zaštitu dostojanstva) mogu biti radnici škole ili osobe koje nisu u radnom odnosu kod poslodavca. Škole u praksi uglavnom imenuju radnika škole kao osobu za zaštitu dostojanstva radnika.
Poslodavac je dužan u roku od osam dana od dana imenovanja osobe za zaštitu dostojanstva, o imenovanju obavijestiti radnike.
TKU u čl. 95. propisuje da se podaci o osobi ovlaštenoj za primanje i rješavanje pritužbi vezanih uz zaštitu dostojanstva objavljuju na vidnom mjestu u ustanovi, a uključuju ime i prezime, broj telefona i e-adresu ovlaštene osobe.
Događa se u školama da nije izvješena Odluka o imenovanju osobe za zaštitu dostojanstva, a niti je navedena odluka objavljena na web stranici škole. Ukoliko je i u vašoj školi tako, tražite od odgovorne osobe navedenu Odluku i njeno javno objavljivanje.
Važno je naglasiti da Zakon o radu u čl. 228. st. 1. t. 28. propisuje kao teži prekršaj poslodavca ukoliko se poslodavac s radničkim vijećem ne savjetuje o pitanjima iz čl. 150. Zakona o radu o kojima je dužan savjetovati se, a među kojima je i namjeravana odluka o imenovanju osobe za zaštitu dostojanstva.
Uznemiravanje i spolno uznemiravanje
TKU u čl. 92. propisuje pravo zaposlenika na poštovanje osobe i zaštitu dostojanstva za vrijeme i u svezi obavljanja poslova svog radnog mjesta. U čl. 93. propisano je da je zabranjeno uznemiravanje i spolno uznemiravanje zaposlenika u javnim službama.
U čl. 93. st. 2. TKU definira uznemiravanje kao svako ponašanje poslodavca, zaposlenika u javnim službama koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva zaposlenika, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje za drugog zaposlenika.
Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN 85/2008, 112/2012) u čl. 3. st. 1. također definira uznemiravanje kao svako neželjeno ponašanje temeljeno na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, a koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe te uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Navedeno propisuje i Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama u čl. 46.
Spolno uznemiravanje TKU u čl. 93. st. 4. i Zakon o suzbijanju diskriminacije u čl. 3. st. 2. definiraju kao svako verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva zaposlenika, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
GKU obvezuje poslodavca da u svrhu stvaranja ozračja tolerancije, razumijevanja i poštovanja dostojanstva osobe zaposlenika, vodi posebnu brigu o informiranju zaposlenih o zaštiti dostojanstva te o edukaciji ovlaštenih osoba.
TKU u čl. 93. izričito navodi ponašanja kojima se narušava dostojanstvo zaposlenika u javnim službama. Radi se o namjernim ili nehajnim ponašanjima koja mogu uključivati primjerice: ogovaranje, širenje glasina ili kleveta o drugome, uvrede, prijetnje, psovke i omalovažavanje, seksističko ponašanje kojim se osobe drugog spola ili spolnog opredjeljenja nazivaju društveno neprimjerenim izrazima s ciljem isticanja njihovih spolnih obilježja ili spolnog opredjeljenja, šali na njihov račun ili pokušava ostvariti neželjeni tjelesni kontakt, namjerno uskraćivanje informacija potrebnih za rad ili davanje dezinformacija, dodjeljivanje besmislenih, nerješivih, omalovažavajućih zadataka ili nedodjeljivanje zadataka.
Postupak prijave pritužbe osobi za zaštitu dostojanstva
Ukoliko radnik smatra da mu je povrijeđeno dostojanstvo, navedeni događaj prijavljuje poslodavcu i/ili osobi imenovanoj za zaštitu dostojanstva u pravilu pisanim putem preko tajništva škole jer je škola dužna dopis označiti klasifikacijskom oznakom. Prijava se može izvršiti i neposredno na zapisnik osobi imenovanoj za zaštitu dostojanstva radnika.
Ako je povjerenik za dostojanstvo osoba protiv koje se pokreće postupak za zaštitu dostojanstva, onda se dostavlja poslodavcu zahtjev za zaštitu dostojanstva. Ukoliko je poslodavac osoba protiv koje se pokreće postupak za zaštitu dostojanstva, zahtjev se dostavlja povjereniku za zaštitu dostojanstva.
Pisana pritužba mora sadržavati:
- podatke o podnositelju pritužbe,
- podatke o osobi koja vrši neželjeno ponašanje,
- kratak opis povrede dostojanstva zaposlenika,
- navođenje dokaza (svjedoci, pisana dokumentacija, liječnički izvještaji i sl.) ukoliko postoje,
- potpis podnositelja pritužbe, mjesto i datum.
Temeljem čl. 48. GKU-a i čl. 134. st. 5. Zakona o radu, ovlaštena osoba dužna je, odmah, a najkasnije u roku od 8 dana od dostave pritužbe, pozvati zaposlenika protiv kojega je pritužba podnesena da se o pritužbi očituje. O očitovanju zaposlenika sastavlja se bilješka koju taj zaposlenik i ovlaštena osoba supotpisuju.
Ovlaštena osoba, ukoliko procijeni da je to potrebno može predložiti provođenje drugih radnji poput postupka mirenja zaposlenika koji je podnio pritužbu i zaposlenika na koga se pritužba odnosi. Može predložiti saslušanje i drugih osoba koje imaju saznanja o činjenicama vezanim za uznemiravanje i dr.
Zakon o radu propisuje obvezu poslodavcu da ako ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom.
Temeljem Zakona o radu u čl. 134. st. 10. postupak je tajan kao i svi podaci utvrđeni u postupku zaštite dostojanstva radnika.
Svako postupanje i saslušanje stranaka mora biti popraćeno zapisnikom kojeg su dužne potpisati osobe koje su bile prisutne prilikom provedbe procesa i saslušanja i sam zapisničar ukoliko je imenovan.
Ponašanje radnika koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa, kako to propisuje čl. 134. st. 11. Zakona o radu.
GKU u čl. 49. propisuje mjere u slučaju da ovlaštena osoba utvrdi postojanje neželjenog ponašanja tj. uznemiravanje i spolno uznemiravanje. Navedene mjere su:
- usmeno upozorenje zaposleniku za kojeg je utvrđeno da je izvršio uznemiravanje,
- pisano upozorenje zaposleniku za kojeg je utvrđeno da je izvršio uznemiravanje,
- promjene u organizaciji rada kako bi se izbjegla zajednička fizička prisutnost zaposlenika koji je uznemiravan i zaposlenika za kojeg je utvrđeno da je izvršio uznemiravanje.
Što je Etički kodeks škole?
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u čl. 58. propisuje da Školski odbor, nakon provedene rasprave na učiteljskom/nastavničkom vijeću te vijeću roditelja i vijeću učenika donese etički kodeks neposrednih nositelja odgojno-obrazovne djelatnosti u školskoj ustanovi.
Škola ga je kao i druge donesene pravne akte dužna objaviti na svojoj službenoj web stranici škole.
Etički kodeksi u pravilu sadrže odredbe koje propisuju obveze i prava neposrednih nositelja odgojno-obrazovne djelatnosti i to: odnos učitelja i stručnih suradnika prema učenicima, odnos učitelja i stručnih suradnika prema roditeljima, strankama i ostalim radnicima škole te odredbe o primjerenom način ophođenja i odijevanja u školi. Između ostalog propisana je i zabrana uznemiravanja i spolnog uznemiravanja.
Etičkim kodeksima propisano je i da o povredama Etičkog kodeksa i utvrđivanja odgovornosti konkretne osobe za povredu odredbi kodeksa, postupak može provesti ravnatelj ili Povjerenstvo kojeg imenuje ravnatelj. Naime, temeljem Etičkog kodeksa ravnatelj škole je obvezan imenovati Povjerenstvo koje utvrđuje odgovornost za prekršene odredbe etičkog kodeksa koje ima tri člana i imenuje se na vrijeme od 3 godine.
Zakon o zaštiti na radu
Zakon o zaštiti na radu u čl. 51. obvezuje poslodavca na provođenje prevencije stresa na radu ili u vezi s radom koji je uzrokovan osobito čimbenicima kao što su sadržaj rada, organizacija rada, radno okruženje, loša komunikacija i međuljudski odnosi, kako bi sveo na najmanju mjeru potrebu radnika da svladava poteškoće zbog dugotrajnije izloženosti intenzivnom pritisku te otklonio mogućnost da se umanji radna učinkovitost radnika i pogorša njegovo zdravstveno stanje.
Poslodavac je obvezan, kako je navedeno u istom članku, ukoliko postoje naznake stresa na radu ili u vezi s radom, posebnu pozornost usmjeriti i na radne uvjete i okolinu (izloženost radnika i poslodavca nasilnom ponašanju, buku, vrućinu, hladnoću, opasne kemikalije i dr.) kao i na subjektivne čimbenike (emocionalni i društveni pritisci, osjećaj nemoći, osjećaj da nema dovoljno podrške i sl.).
Psihosocijalne rizike na radnom mjestu Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu definira kao rizike koji proizlaze iz lošeg načina rada, organizacije i upravljanja, kao i iz lošeg socijalnog konteksta rada, a mogu dovesti do negativnih psiholoških, fizičkih i socijalnih ishoda. Neki od primjera uvjeta rada koji dovode do psihosocijalnih rizika su i psihološko i seksualno uznemiravanje.
Hrvatska nije ratificirala Konvenciju o nasilju i uznemiravanju Međunarodne organizacije rada (Konvencija MOR-a br. 190, 2019.)
Usvajanjem i ratificiranjem međunarodnih konvencija, uz samu neposrednu primjenu, države se obvezuju nacionalno zakonodavstvo uskladiti s odredbama konvencije.
Konvencija o nasilju i uznemiravanju br. 190. Međunarodne organizacije rada (2019.) obuhvaća osam poglavlja koja su usmjerena iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada. Konvencija definira nasilje i uznemiravanje na radnom mjestu, uključujući sve privatne i javne prostore ako su oni radno mjesto, svako mjesto gdje radnik boravi, tijekom poslovnih putovanja, edukacija, ili drugih aktivnosti, tijekom komunikacije u vezi s poslom putem informacijskih i komunikacijskih tehnologija, pri putovanju na posao i s posla i dr.
Država se usvajanjem Konvencije obvezuje stvarati pristup za sprječavanje i iskorjenjivanje nasilja i uznemiravanja u svijetu rada, a što podrazumijeva donošenje zakona o zabrani nasilja, donošenje sveobuhvatne strategije i akcijskih planova, potporu žrtvama, uspostavljanje i jačanje mehanizma provedbe i praćenje istoga, osiguranje učinkovitih načina inspekcije i istrage slučajeva itd.
Konvencija također zahtjeva od države jačanje socijalnog dijalog i kolektivnog pregovaranja te uključuje udruge radnika (sindikate) i udruge poslodavaca u navedenu tematiku i donošenje propisa, programa i aktivnosti. Konvencija obvezuje državu da metode i zaštita radnika moraju biti osigurane nacionalnim zakonodavstvom i kolektivnim ugovorima.
Konvencija je popraćena Preporukom Međunarodne organizacije rada br. 206. (2019.) koja specifičnije definira provedbu, pravne lijekove, pomoć i smjernice za podizanje svijesti o nasilju i zaštiti od nasilja na radnom mjestu.
Vijeće Europske unije 2023. godine donijelo je Odluku kojom se države članice pozivaju da ratificiraju Konvenciju, no Hrvatska je do danas nije ratificirala.
Zaključak
Škole tj. ravnatelji često se susreću s izazovima imenovanja osobe za zaštitu dostojanstva ili Povjerenstva propisanog Etičkim kodeksom. Glavna problematika je upravo u tome što osobe koje su imenovane nisu dovoljno educirane o tome za što su imenovane. Naravno, slijedom toga često i ne žele donositi odluke o povredi dostojanstva jednog kolege prema drugom kolegi. Radi se o situacijama u kojima je potrebno riješiti spor i zaustaviti uznemiravanja ili spolno uznemiravanje te uputiti osobu u njena prava i donijeti finalnu odluku o tome je li radnik zaista narušio dostojanstvo ili ne. Iz navedenog, vidljivo je da se radi o kompleksnoj problematici koja itekako ima utjecaj na život zaposlenika.
