Za Glas Slavonije o kurikularnoj reformi

Predsjednica Sanja Šprem je na molbu Glasa Slavonije iznijela stavove i viđenja Sindikata hrvatskih učitelja o kurikularnoj reformi i budućnosti sustava odgoja i obrazovanja.

Kako je tekst u digitalnom izdanju (LINK) znatno skraćen, prenosimo ga u cijelosti.

1. Nakon zastoja, s kurikularnom reformom se ipak krenulo, za sada doduše u eksperimentalnoj fazi, kroz projekt “Škola za život”. Vaš komentar?

Reforma obrazovanja je nužna i Sindikat hrvatskih učitelja je zadovoljan time što je reforma napokon započela. Sindikat hrvatskih učitelja kao najveći sindikat u Republici Hrvatskoj osobito je zainteresiran za podizanje kvalitete obrazovanja te je ujedno pružio podršku cjelovitoj kurikularnoj reformi kroz inicijativu „Hrvatska može bolje“. Na žalost, pokrenuta reforma je u samim svojim počecima zaustavljena, izgubljene su dvije godine te možemo konstatirati da u Republici Hrvatskoj dobrano kasnimo s provedbom reforme obrazovanja. Reforma je započela s eksperimentalnom fazom u 74 škole, no u Hrvatskoj je potrebno mijenjati kompletan sustav i odnos prema obrazovanju pa u ovom trenutku imamo više od 95% škola koje još uvijek rade po „starom“ aktualnom modelu.

2. Ima li i kakvih zamjerki Sindikat hrvatskih učitelja na eksperimentalnu fazu koja je u provedbi, koji su problemi, ako ih ima? S tim u vezi – koliko je u procesu bio konzultiran SHU?

Opći je dojam da je eksperimentalna provedba pomalo ishitrena i nedorečena. Zadani rokovi su se pokazali prekratkima pa i ovaj put najveći teret reforme ide preko leđa učitelja po principu „snađi se druže“. Prema našim saznanjima s terena kasni se s edukacijom učitelja, dostavom potrebne opreme i udžbenika.

Ujedno, još nije precizno definiran način i mogućnost valoriziranja rada učitelja koji sudjeluju u eksperimentalnom programu „Škola za život“ što može dovesti do različitog postupanja i nejednake primjene prava, a što u konačnici dovodi do daljnjih podjela i nejednakosti u sustavu.

U sustavu obrazovanju uvijek se računa na entuzijazam učitelja i nastavnika, no pritom se zaboravlja da se taj entuzijazam ne valorizira, da je sve više učitelja demotivirano radi kronične potplaćenosti i lošeg društvenog položaja.

Zadovoljan učitelj je najučinkovitiji učitelj, a naš dojam je da Republika Hrvatska i resorno ministarstvo ne vode dovoljno računa o takvom stanju sustava obrazovanja. Ulaganje u obrazovanje i „zemlja znanja“, na žalost, još uvijek su samo predizborne floskule!

Zabrinuti izostankom mjera predviđenih Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije usmjerenih na profesionalizaciju učiteljskog zanimanja i poboljšanje općeg materijalnog statusa učitelja, Sindikat hrvatskih učitelja je preuzeo inicijativu i upravo započeo s provedbom znanstvenog istraživanja kvalitete radnih odnosa i kvalitete sustava osnovnog obrazovanja u okviru projekta „Jačanje bipartitnog socijalnog dijaloga“. Temeljem istog predložit će konkretne mjere  Vladi RH i resornom ministarstvu koje trebaju poboljšati sustav osnovnog obrazovanja i to ne samo zbog zaposlenika u sustavu, već i zbog djece kojima je osnovno obrazovanje temelj za daljnji akademski i stručni razvoj. Bez sveobuhvatne i relevantne prethodne analize postojećeg stanja teško je postići unapređenje sustava jer su za isto potrebne konkretne mjere koje se temelje na iskustvu struke, dokazima i činjenicama.

3. Ako eksperimentalna faza završi uspješno, može li se očekivati da od školske godine 2019./2020. reforma krene u svim školama? Što je potrebno da se to ostvari?

Još je prerano da bi, iz do sada viđenoga, mogli predvidjeti u kojem će smjeru krenuti najavljena reforma. Početak se pokazao vrlo izazovnim. Ono što je nesporno jest da nam reforme nužno trebaju, ali hoće li to biti dovoljno da bi eksperimentalni programi i njihovi ciljevi zaista i zaživjeli i preživjeli na način kako je zamišljeno, ostaje da vidimo.

Bez stvarne, a ne samo formalne, odluke da budućnost ove zemlje predstavlja isključivo ulaganje u obrazovanje i ljude koji ga provode, sve promjene su kratkoga vijeka i bez dugoročne perspektive.

Na žalost, kod nas su političke odluke te koje upravljaju društvenim razvojem i usmjerenjima, a struka se rijetko uzima u obzir i rijetko je ta koja odlučuje o smjeru u kojem idemo.

4. Ukupno uzevši – što će RH u konačnici dobiti kad reforma postane sveobuhvatna, kad se bude u cijelosti provodila i kad se prvi rezultati počnu ostvarivati?

Cilj Cjelovite kurikularne reforme je „uspostavljanje usklađenoga i učinkovitoga sustava odgoja i obrazovanja koji odgovara zahtjevima modernog i za život potrebnog obrazovanja“. Dakle, svi akteri uključeni u obrazovni sustav, direktno i indirektno, bi trebali imati benefit od novog ustroja sustava odgoja i obrazovanja, a što bi se u konačnici odrazilo na dobrobit cijelog našeg društva.

5. Hoćemo li i u kojoj mjeri konačno postati zemlja znanja, sukladno s modernim školstvom i obrazovanjem u razvijenim zemljama EU i svijeta?

Bez promjene odnosa svih čimbenika, od društva u cjelini pa do Vlade i resornog ministarstva, prema sustavu odgoja i obrazovanja i njegovim nositeljima, ni jedna reforma, ma koliko sjajno izgledala na papiru, neće nas staviti uz bok najperspektivnijih zemalja EU-a i svijeta!

Bitna je promjena stava o važnosti obrazovanja i  učiteljskoj profesiji. To su prvi koraci ka stvarnim promjenama sustava. Na žalost, svjedoci smo politike koja nije usmjerena ka ulaganju o obrazovni sustav, zanemaruju se evidentne razlike i ne postoji ulaganje u kvalitetu obrazovanja.

Samo ulaganjem u obrazovanje dolazimo do kvalitetnog sustava koji je održiv u aktivnoj globalizaciji obrazovanja.

Moja predviđanja su da dosadašnja parcijalna izmjena sustava obrazovanja nije  ni približno dovoljna da bi se približili globalnom tržištu i postali konkurentni.
Globalizacija je zahvatila mnoge europske zemlje, svijet… a mi smo još jako, jako daleko… i naš sustav edukacije učitelja, naše škole… naše obrazovanje…

 

Predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja

Sanja Šprem