27. TRAVNJA 2018.
Pismo članice SHU-a

Prenosimo pismo naše članice u cijelosti. Vrijedi pročitati i razmisliti ...

Poštovani SHU,



Zgrožena komentarima nekih posjetitelja naše FB stranice, obraćam vam se s molbom da ovo moje pismo objavite anonimno na FB SHU-a, ako je moguće!



Zašto anonimno? Stojim iza svake svoje riječi, ali ne želim se spuštati na nivo dežurnih pljuvača (čitaj npr. pojedinaca iz Preporoda ili nečlanova)! Jer, već i sada smo mi u Sindikatu hrvatskih učitelja svedeni na nivo budaletina, ludih, sramote …



Strašno – koji je to nivo komunikacije? Kakvi su to prosvjetari?! Kakva je to tolerancija na drugačije mišljenje?!! Jesu li ljudi koji tako govore o svojim kolegama svjesni da je Internet javni prostor, da to čitaju ne samo oni koji tako pišu o drugima, već i ljudi izvan struke, naši roditelji, bivši učenici … Jesu li svjesni da govore o svojim KOLEGAMA, ljudima koji dijele istu sudbinu, a koji imaju PRAVO drugačije misliti od njih?! Je li to akademska razina komunikacije? Je li to razina komunikacije koja je oponašajuća, onakva kakvu bi od nas trebali učiti naši učenici?!



Druga stvar koja „strši“ u većini takvih komentara jest zabrinjavajuće neznanje koje je često posljedica očitog čitanja s nedovoljno (da ne kažem bez) razumijevanja!



Jer što drugo zaključiti kad se govori o referendumu za GKU i piše: „Koja budaletina bi pristala i glasala za zamrzavanje plaća do 2022?!“ A nekoliko postova niže stoji vijest o pritisku sindikata i najavi početka pregovora za osnovicu plaća! Znaju li ti ljudi uopće koja je razlika između TKU-a i GKU-a? Koja prava uređuje jedan kolektivni ugovor, a koji drugi?! Očito ne! Ne mislim da bismo trebali znati detaljno baš svaki propis, ali bismo onda u situaciji kad nešto komentiramo trebali makar s razumijevanjem nešto pročitati! To je onaj minimum koji zahtijevamo od svojih učenika, zar ne? Osim ako nam pljuvanje nije glavna i jedina namjera!



O komentarima o rezultatima referenduma za prihvaćanje GKU-a bolje da i ne govorim. Ti, dežurni pljuvači, već znaju kakvi će rezultati biti – naravno namješteni od sindikata! Ili možda zato što smo mi, članovi SHU-a ovce koje ne znaju misliti  pa im sindikalni povjerenici moraju reći za što i kako da glasaju! Jer samo, primjerice, onih 10% mojih kolega iz škole koje je glasalo protiv GKU-a su PRAVI prosvjetari, a mi ostali ovce?! A to je onda i 80% članova u mojoj županiji koji su kao i ja glasali ZA ovakav GKU (rezultate glasovanja u mojoj županiji dobili smo od svoje županijske povjerenice!). Ja ne mislim i sigurno NISAM ovca! Ja sam učiteljica s 30-ak godina staža, učitelj savjetnik s respektabilnim rezultatima na svom radnom mjestu. I ZNAM čitati s razumijevanjem, znam procijeniti utjecaj propisa na svoj status i IMAM PRAVO s time biti zadovoljna. Također, poštujem svakoga tko to nije! Poštujem, kažem, i ne pada mi na pamet reći o bilo kome tko ne misli kao ja da je budaletina, ovca ili luda!



I zato sam morala ovo danas napisati …



Iskoristit ću priliku i napisati još nešto vezano uz referendume za potpisivanje GKU-a, i onog za osnovne i srednje škole.



Ako je i u drugim županijama slično kao i u mojoj, većina naših kolega u OŠ jest za GKU. I oni, kao i ja, vjerojatno razmišljaju slično: parafirani tekst je maksimum koji se mogao u danom trenutku ispregovarati BEZ moga i angažmana mojih kolega u nekom štrajku, primjerice. Ne moram vas podsjećati kako i u kolikoj mjeri su naše kolege spremni vlastitim angažmanom podržati sindikat u situaciji kad je potreban faktor mase i brojnosti za postizanje nekih rezultata! I to je bio osnovni razlog zbog kojeg sam ja zaokružila DA.



A sada mi članovi Preporoda govore da sam ja ovca jer samo su oni u PRAVOM sindikatu, samo oni imaju petlje reći NE takvom GKU-u i ministrici koja je „izrežirala beznađe i diskriminaciju“?



Ispravite me, ako griješim, GKU će se, bez obzira potpisao ga Preporod ili ne, primijeniti na sve, zar ne? Znao je to i Preporod pa je onda lako bilo nakon pregovora držati tiskovne i izjavljivati da „Predloženi Granski kolektivni ugovor nije ostvario očekivanja, Divjak bez prolazne ocjene“.



Ispravite me, ako griješim, taj isti predsjednik Preporoda, bio je tamo, na tim pregovorima i ravnopravno pregovarao za srednjoškolski GKU? Pa što nije iskoristio sve svoje pregovaračke sposobnosti, sindikalno znanje i utjecaj i ispregovarao bolji GKU?! Sigurno bi i drugi sindikalni pregovarač objeručke prihvatio takve iznimne rezultate pregovora! Ili je, možda, bio svjestan SVOJIH ograničenja i sada, nesindikalno, nesolidarno, nekolegijalno, ocrnjuje sve u čemu je i sam sudjelovao ne bi li na taj način umanjio SVOJU odgovornost za rezultat pregovora?!



Na kraju, želim svima nama, prosvjetarima, reći da nam, u ova zahtjevna vremena, treba više kolegijalnosti, solidarnosti, međusobnog poštovanja i uvažavanja. Kada bismo funkcionirali na tim osnovama, sigurna sam, bilo bi nam bolje, više bi nas se poštovalo i uvažavalo i teže bi nam bilo uzeti, uskratiti i omalovažiti nas i naše zvanje!



Ovako – jako im olakšavamo posao! Na žalost!


Učiteljica, članica SHU-a