Nastavno na naš dopis od 7. siječnja 2021. godine, MZO i Gradski ured za obrazovanje grada Zagreba objavili su putem medija kako će prvi nastavni dan biti odrađene vježbe evakuacije za škole u gradu Zagrebu, no što je s ostalim županijama?
Prenosimo naš dopis od 7. siječnja u cjelini:
U Zagrebu, 7. siječnja 2021. godine
Ur. broj: 9/2021
Poštovani,
prije svega, želimo svima u Ministarstvu znanosti i obrazovanja sve najbolje u novoj 2021. godini, zdravlje, snagu, hrabrost i razboritost te da što uspješnije prebrodimo ovo teško razdoblje i učinimo sve da 2021. godina bude bolja, a osobito u sektoru znanosti i obrazovanja na čiji boljitak zajednički možemo utjecati.
Svjesni teške situacije u kojoj se nalazimo, obraćamo se s molbom da ustanovama za odgoj i obrazovanje pošaljete preporuke o organizaciji vježbi evakuacije za slučaj potresa te izrade novih protokola, a sve obzirom na novonastalu situaciju te činjenicu koje smo svi itekako svjesni, a to je da živimo na trusnom području.
Podsjećamo da smo dana 4. svibnja 2020. godine, prije samog otvaranja škola 11. svibnja 2020. godine premijeru, MZO-u i HZJZ-u uputili dopis u kojem smo, između ostalog, naveli „ne samo da se, prije otvaranja škola, neće stići odraditi vježbe za evakuaciju i spašavanje u novim okolnostima, nego je čitav postupak priprema do te mjere neorganiziran da još uvijek nisu donesene upute za postupanje u slučaju potresa, a u vrijeme epidemije COVID 19….Radi svega ranije navedenog, propisane upute i mjere nemoguće je osigurati i ispuniti u tako kratkom roku, a ujedno se voditi najboljim interesom djece što znači, prije svega, osigurati sve uvjete da ta djeca, njihovi učitelji i ostali zaposlenici budu sigurni.“ Na naše apele nismo dobili pisani odgovor, već je samo putem medija dan načelni odgovor da protokoli već postoje. Naime, čak i da se svake dvije godine održi protokol, a što se u većini škola ipak radi, to je jednostavno nedovoljno u ovoj situaciji.
Sukladno čl. 95. istog Zakona poslodavac koji ne izradi plan evakuacije i spašavanja ili ne osposobi radnike na način da ih upozna s planom evakuacije i spašavanja snosi prekršajnu odgovornost, no ukoliko je ta obveza odrađena, primjerice prije godinu dana, poslodavac je dužan zaštiti učenike i zaposlenike te odgovara za svaki propust odnosno za zaštitu života i zdravlja.
Stoga bi resorno ministarstvo moralo ili inicirati žurne izmjene zakona ili izdati jasne preporuke da se vježbe odnosno plan evakuacije s vježbama mora odraditi ponovno radi novih okolnosti. Također, škole drugačije funkcioniraju za vrijeme COVID-19, a budući da su neke još uvijek oštećene (a u uporabi) plan evakuacije trebao bi obuhvatiti ažurirani opis prostorija u kojima se obavlja rad, najkritičnije dijelove zgrada (koji su se sigurno promijenili od potresa), načine okupljanja, potrebna sredstva za pružanje prve pomoći kod spašavanja te potrebnu opremu i sredstva za spašavanje općenito i obzirom na COVID-19. Upravo zato gotovo svaka škola neupitno ima potrebu za ponovnim vježbama u koje bi trebala biti uključena i psihološka pomoć za učenike i zaposlenike koji su u kontinuiranom strahu od novih potresa. Nadalje, svaki poslodavac dužan je, sukladno članku 28. Zakona o radu, organizirati rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika, u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima i naravi posla koji se obavlja. On ujedno mora osposobiti radnike da u slučaju nastanka neposrednih i značajnih rizika za život i zdravlje, kojima su izloženi ili bi mogli biti izloženi, a o tome ne mogu obavijestiti odgovornu osobu, mogu samostalno poduzeti mjere i provesti postupke u skladu sa svojim znanjem i raspoloživim tehničkim sredstvima, kako bi rizike otklonili ili smanjili, a provođenje praktičnih vježbi evakuacije i spašavanja moraju biti primjerene novim okolnostima i stanju zgrada.
No, ne može se sva odgovornost prebaciti isključivo na ravnatelje jer su i osnivači i resorno ministarstvo dužni pobrinuti se za sigurnost sektora za koji su nadležni, a time i za ljude.
Također, molimo da ozbiljnije razmislite o našoj inicijativi uvođenja posebne međupredmetne teme prevencije stresa, jačanja kognitivnih sposobnosti i motivacije jer je mnogim učenicima to trenutno najpotrebnije, a ukoliko što prije ne krenemo u konkretno rješavanje ovog problema, odnosno u razradu mogućnosti organizacije takve pomoći, posljedice će biti teško popravljive. Svjesni smo da organizacija nije moguća u jednom danu, no potrebno je započeti s pripremama, a postoje i brojni primjeri gdje se takve metode već dulje vrijeme provode, no u Hrvatskoj za to ne postoji konkretna institucionalna potpora, kao što ne postoje ni redovno organizirane edukacije za takvu vrstu pružanja potpore učenicima.
Za sve potrebno, stojimo na raspolaganju.
S osobitim poštovanjem,
Sindikat hrvatskih učitelja
