Dok iz Gradskog ureda za obrazovanje Grada Zagreba naglašavaju kako povratak učenika u školske klupe nije obvezan jer je to protivno Uputama HZJZ-a, Odluci Vlade RH te Preporukama MZO-a, ministrica Divjak po novom poručuje kako svi moraju biti u školskim klupama jer će od sada vrijediti regulativa kao u „normalnim“ okolnostima - ispričnica roditelja moguća je kao opravdanje za maksimalno 3 dana nedolaska djeteta u školu. Ujedno podsjećamo da se u Vladinoj Odluci propisuje kako će se nastava za učenike 1. – 4. razreda provoditi tzv. mješovitim modelom, a ta Odluka do danas, koliko znamo, nije izmijenjena. No, resorna ministrica i dalje tapka u mraku, radi sve samoinicijativno i bez savjetovanja, tumačeći kako organiziranje nastave prolazi u najboljem redu i kako su svi zadovoljni. Vjerojatno podsmijeh tumači kao osmijeh jer mailovi kojima smo doslovno zatrpani govore u prilog tome da su mnogi nezadovoljni, a ima i veći broj onih čije je nezadovoljstvo prešlo i u ljutnju.

Roditelji, učenici i struka obraćaju nam se navodeći da MZO ne odgovora na njihove upite, odnosno da ih se, u najboljem slučaju, upućuje na rubriku „Pitanja i odgovori“, gdje se može pročitati svašta, osim konkretnih odgovora.

Iako svjesni da iščekujemo Godota, ovim putem, javno, tražimo od MZO-a da napokon jasno odgovori na sljedeća pitanja:

1. Temeljem koje Odluke ministrica tumači da „svi učenici trebaju biti u školama“?

Naime, još je uvijek na snazi Odluka Vlade RH (NN 55/2020) po kojoj se nastava za učenike razredne nastave organizira po mješovitom modelu!

2. Zašto MZO, u 21. stoljeću, odbija još jedan prijedlog koji bi donio administrativno rasterećenje i uvelike smanjio troškove škola? Naime, dok se ministrica igra živcima i strpljenjem svih dionika u sustavu, ujedno se hvali lovom na lažne diplome od kojih je prva „ispala“ iz ladice njezinog ministarstva. Hvali se i digitalizacijom, a u isto vrijeme odbija sve konstruktivne sugestije pa tako i prijedlog Sindikata hrvatskih učitelja za uvođenjem jedinstvenog digitalnog sustava kontrole vjerodostojnosti isprava.
3. Je li ministrici poznat članak 51., stavak 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi?

„(1) Dnevno trajanje nastave učenika utvrđuje se rasporedom sati s time da nastava predmeta koji se izvode obvezno za učenike razredne nastave ne može iznositi više od 4 sata dnevno, a za ostale učenike osnovne škole više od 6 sati dnevno.“

Obzirom da je ministrica sama protumačila kako izborni predmeti, nakon što se odaberu, stječu status ostalih obveznih predmeta, uklapa li se takva njena interpretacija u ograničenja zadana ovim člankom?

Dakle, nakon uvođenja Informatike, učenici 1. do 3. razreda bili bi, sukladno ministričinom tumačenju,  opterećeni s 22 sata obveznih predmeta tjedno, a učenici 4. razreda, koji uče drugi strani jezik, s 24 sata. Kako god to dijelili na 5 radnih dana u tjednu, bar dva dana će učenici biti u školi 5 sati! Ako tome dodamo satove DOP-a, DOD-a i Izvannastavnih aktivnosti (a učenici često pohađaju više njih!), jasno je da će najmlađi učenici u školi biti ponekad i po 6 sati!

4. U Obavijesti školama o učenju stranoga jezika i izbornim programima u osnovnim školama od 2. lipnja, ministrica upućuje škole na „organiziranje aktivnosti u vidu primjerenog rada sa stručnom osobom u primjerenom prostoru“ za učenike koji neće pohađati neki od izbornih predmeta.

Jesu li ministrici poznati prostorni problemi naših škola?! Što podrazumijeva „primjereni rad“ iz Obavijesti?! U okviru koje obveze iz zaduženja učitelja i stručnih suradnika će oni izvoditi taj primjereni rad s tim učenicima?!

5. U navedenoj Obavijesti ministrica naglašava da je učenike 1. do 3. razreda moguće uključiti u 2 izborna predmeta i to Vjeronauk i Informatiku. Zna li ministrica da, primjerice, se u školama Istarske županije provodi izborna nastava Talijanskog jezika? Znači li to da će roditelji tih učenika morati birati 2 od ponuđena 3 izborna predmeta?!
6. Je li uopće realno očekivati da će biti dovoljno profesora Informatike na jesen i koji su planovi MZO-a ako profesora ne bude dovoljno?
7. Je li ministrica svjesna svih negativnih posljedica posljednjih izmjena Zakona o odgoju i obrazovanja u osnovnim i srednjim školama po kojima se sa čak 4 negativne ocjene ne može pasti razred?!

Može li zamisliti koliki je stres za djecu popravni ispit iz četiri predmeta u čak tri roka, a koji svi moraju biti provedeni do 25. kolovoza – dakle, s minimalnim razmakom između rokova?! Je li realno očekivati da će dijete uspjeti nadoknaditi manjkavosti u znanju u nekoliko dana razmaka između ispita?!  Zna li ministrica da taj učenik prije popravnog ispita mora polaziti dopunski rad u trajanju od 10 do 25 sati po predmetu? I tako 4 puta!

Je li ministrica svjesna da je ovakvom odlukom omalovažila rad učenika koji su uložili znatan trud kako bi izbjegli negativne ocjene na kraju nastavne godine?

Je li ministrica svjesna da je svojim postupkom ponovno narušila autoritet i autonomiju učitelja koji vrednuju sukladno trudu, mogućnostima, sposobnostima i pojedinačnim situacijama svakog od učenika?

8. Zašto upisi u srednje škole traju u ljetnom roku do kraja srpnja, uz svu digitalizaciju na koju je ministrica toliko ponosna? Zašto je potrebno toliko vremena i zašto se učenicima i zaposlenicima radi sasvim nepotreban stres u iščekivanju rezultata?

Iako se uporno zatvaraju oči nad propustima ministrice Divjak, ona će morati snositi odgovornost i za mnoga kršenja prava iz radnih odnosa jer su zbog njezinih propusta i konstantnog prebacivanja odgovornosti, visokorizični zaposlenici doslovno prisiljeni uzeti bolovanje, iako sukladno članku 95. Zakona o radu, imaju pravo na prekid rada uz naknadu plaće. Također, ukoliko zbog općeg kaosa, izazvanog odlukama ministrice Divjak, neće biti moguće korištenje godišnjih odmora zaposlenika sukladno važećim propisima i kolektivnim ugovorima, zaposlenicima se otvara mogućnost podnošenja tužbi. Također, pomoćno-tehničko osoblje još uvijek čisti veću površinu od propisane, radi se iznad norme te je u uvjetima COVID-19 taj problem ministrica još više produbila, umjesto da ga je krenula rješavati. Velik broj zaposlenika iz tih razloga ima zdravstvene probleme koji su u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s kršenjem propisa od strane ministarstva. No, prava je ironija u tome što resorno ministarstvo dopuštanjem takve prakse krši propise koje je samo donijelo…

I tako u krug…