Unazad nekoliko tjedna svjedoci smo aktualizacije teme prevelikog postotka odlikaša. Tu temu ponovno je otvorila novinarka Ivana Paradžiković kojoj sin zbog prosjeka 4,8 nije upisao niti jednu od 6 gimnazija u koje se prijavio. Prijedlozi i rješenja za ovu problematiku, a koje smo imali prilike čuti u javnom govoru, značajno se razlikuju, dok suglasja oko smjera u kojem obrazovanje treba ići još uvijek nema.

Profesor Neven Budak, između ostalog navodi da je to „zato što nema prave valorizacije stečenih kompetencija učenika, što utječe na njihovo daljnje obrazovanje i odabir zanimanja. Činjenica je da se trend pogoršava što se tiče dijeljenja petica. Tako da petica kao ocjena najčešće ništa ne znači dodajući da je inflacija broja studijskih programa dovela do rušenja kvalitete.“

Sindikat hrvatskih učitelja dugi niz godina prati trend povećanja broja izvrsnih ocjena, a razlozi tome mnogo su dublji od površnih analiza. Svakako treba istaknuti da učitelji u svom radu primjenjuju kurikulume za svoje nastavne predmete, Zakon o odgoju i obrazovanju te brojne pravilnike od kojih je najznačajniji Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi. I ovaj Pravilnik je nekoliko puta mijenjan, a pročišćeni tekstovi se ne objavljuju pa se zaposlenici, uz ostalo, moraju snalaziti i u šumi propisa čijih pročišćenih tekstova u pravilu nema. Sukladno navedenim pravilnicima i kurikulumima nastavnih predmeta, učitelji izrađuju kriterije vrednovanja za svoje elemente vrednovanja. Ovdje je nužno naglasiti važnost uloge Agencije za odgoj i obrazovanje u neformalnom obrazovanju učitelja, pa i na temu vrednovanja. Pojedini savjetnici Agencije se dugi niz godina bave upravo temom vrednovanja razina ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda na stručnim skupovima te imaju detaljno razrađene kriterije vrednovanja na razini županija. Tako razrađeni kriteriji vrednovanja učiteljima su pomoć u radu i u suradnji s roditeljima.

Agencija bi trebala imati savjetodavnu ulogu i biti ključna podrška sustavu. Međutim, svjedoci smo tome da resorno ministarstvo Agenciju uglavnom „doživljava“ kao ustanovu koja rješava predmete/probleme/prijave, čime su savjetnici Agencije spriječeni u svom preventivnom djelovanju. Onog trenutka kad resorno ministarstvo zauzme stav da učenik za ocjenu izvrstan treba imati razvijeno kritičko mišljenje i biti jezično, matematički i prirodoslovno pismen te za svaku situaciju može dati zaključak/komentar/evaluaciju/ iz bilo kojeg predmeta krenut će se u konkretno rješavanje problema inflacije izvrsnih ocjena. Iza ocjene odličan mora stajati primjena znanja u različitim situacijama, a na razini stvaranja novih ideja, rješenja...

Dodatni je problem što je u prijašnjem Zavodu za školstvo, isti imao istraživački odjel u kojem su savjetnici istraživali i analizirali probleme sustava te pridonosili rješavanju problema. Gubitkom istraživačkoj odjela i aktivne uloge Agencije na tom području, dogodio se s vremenom "bum" izvrsnih ocjena, a Agencija, koja bi itekako mogla i morala boljom i efikasnijom organizacijom koristiti svoje stručnjake i alate za provođenje analiza te objavu istih, to ne čini. Stoga se postavlja pitanje zašto, kada bi sve to pridonijelo kvalitetnijoj nastavi te rješavanju brojnih problema.

Naravno da su s problemom odlikaša povezane i pitanja mature te sami bodovni pragovi jer, primjerice, učenik, koji ima četvorku iz jednog predmeta koji je ključan za usmjerenje kojim želi ići, ne može upisati željeni smjer.

To su sve problemi koji se mogu riješiti uz analize i konzultiranje struke, no pravo je pitanje zašto se uporno žmiri na lošu koordinaciju s resornim ministarstvom, ali i na neefikasno vodstvo Agencije. Naime, mnogi radnici od tamo odlaze, opravdano se žale na otežane i neprimjerene uvjete rada te na nedovoljno korištenje njihovog stručnog znanja u korist boljeg obrazovanja naših učenika. Danas su savjetnici, upravo iz razloga nepostojanja standarda radnih mjesta u Agenciji, opterećeni dvostrukim ili trostrukim povećanjem poslova i to isključivo zbog smanjenja broja radnika, koje se pak događa zbog niskih mjesečnih primanja i loših uvjeta rada. Trenutno u Agenciji nedostaje oko 30 radnika, a te poslove obavljaju zaposleni radnici čime su, naravno, preopterećeni. Status radnika Agencije, u najmanju je ruku ponižavajući, upravo zato što je resorno ministarstvo savjetnicima Agencije oduzelo status odgojno-obrazovnih radnika iako je većina njih došla s radnog mjesta učitelja/nastavnika/profesora. Viši savjetnici Agencije, dakle, dobro poznaju probleme učitelja i nastavnika, kao i probleme na fakultetima.

Dakako da je pristupa i ideja za rješavanje problema mnogo, no svakako treba zauzeti zajednički stav uz šire konzultacije sa strukom i nužne analize. Ključno je jasno zacrtati i detaljno razraditi srednjoročne i dugoročne ciljeve kojih se treba držati bez obzira na to koja će stranka biti na vlasti.