Uključimo se!

Poštovane kolegice i kolege,                                                                           zaposlenici osnovnoškolskih ustanova  Republike Hrvatske,

 

Sindikat hrvatskih učitelja pokrenuo je još jednu u nizu humanitarnih akcija.

Ovom vrijednom akcijom prikupljat će se pomoć za bolje uvjete rada u Osnovnoj školi Nikole Andrića u Vukovaru.

Simbolično, Sindikat hrvatskih učitelja uplatio je po jednu kunu za svakog svog člana.

Pojedina županijska povjereništva Sindikata hrvatskih učitelja također su donirala sredstva u iznosu proporcionalnom broju članova svoga povjereništva.

Stoga, pozivamo članove i nečlanove sindikata, sve vas koji želite osobnim doprinosom pomoći ovoj školi te doprinijeti boljim i sigurnijim uvjetima rada – uključimo se u akciju i svojom donacijom iskažimo solidarnost!

Dobrovoljni prilozi predaju se sindikalnom povjereniku Sindikata hrvatskih učitelja koji će voditi evidenciju o prikupljenim sredstvima te ih do Božića uplatiti na račun OŠ Nikole Andrića (IBAN: HR9625000091102032889).

Uljepšajmo Božić učenicima i djelatnicima OŠ Nikole Andrića u Vukovaru!

Ovu našu akciju podržala je i Hrvatska udruga ravnatelja osnovnih škola.

Hvala Vam u naše, ali i u ime svih učenika i djelatnika OŠ Nikole Andrića iz Vukovara!

Sindikat hrvatskih učitelja

Pregovori za TKU – dvanaesti sastanak

PRIJEVOZ

JEDAN KORAK NAPRIJED, DVA KORAKA NAZAD

15. studenog 2017. godine u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava održan je  12. sastanak pregovaračkih odbora Vlade i sindikata javnih službi radi sklapanja novog Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (u nastavku: TKU).

Ovo je trebao biti pretposljednji sastanak pregovaračkih odbora, no još uvijek se ne možemo složiti oko temeljnih postavki i načela naknade troška prijevoza.

Također, mi smo na predloženi tekst pregovaračkog odbora Vlade RH dopisali svoj prijedlog rješenja dvojbenih pitanja prijevoza te ga poslali pregovaračkom odboru Vlade RH, no oni su na sastanak došli sa svojom verzijom, a koja nam nije niti dostavljena prije današnjeg sastanka.

Pregovarački odbor Vlade RH sada ima novo glavno načelo u fokusu, a to je transparentnost, jer kako se, prema stajalištu pregovaračkog odbora Vlade RH, odredbama o prijevozu ne može precizno urediti svaka moguća situacija, a kolektivni ugovor također „nije niti kuharica s uputama o korištenju“, to ne vidimo kako doći na zelenu granu.

Pitanja naknade prijevoza na udaljenosti većoj od sto kilometara također je ostalo visjeti u zraku te je Sanja Šprem naglasila apsurdnost stava pregovaračkog odbora Vlade RH naglasivši da se takvim stavom krši sam Ustav RH jer se onemogućava dostupnost radnih mjesta pod jednakim uvjetima te da s takvim stavom pregovaračkog odbora Vlade RH možemo zatvoriti sve škole na udaljenijim mjestima. Ovakav stav pregovaračkog odbora Vlade RH u suprotnosti je s javnim interesom, a kojim se moraju voditi javne službe.

Članovi pregovaračkog odbora sindikata javnih službi izrazili su nezadovoljstvo stavom Vlade RH te je koordinator sastanaka Branimir Mihalinec naglasio su da bi, obzirom da pregovarački odbor Vlade RH ne prihvaća tekst kojim bi se jasno uredilo plaćanje mostarine, cestarine, tunelarine itd., zaposlenici javnih službi trebali autom doći do trajekta, mosta ili tunela i tada na leđima nositi auto te tako riješiti pitanje naknade troška mostarine, cestarine i tunelarine.

Pitanja definicije organiziranog prijevoza, izbacivanje formulacije „povoljnije za poslodavca“, iznos naknade troška prijevoza po kilometru te pitanje naknade stvarnog troška (kao načelne smjernice) ostala su, i nakon današnjeg sastanka, neusuglašena.

Ljubica Pilić istaknula je kako zaposlenici ne smiju biti zakinuti niti lipe u prijevozu jer se sa ovako sramotno niskom cijenom rada ne smije i ne može dogoditi da se još oko cijene prijevoza ponižavamo i zakidamo zaposlenike.

Ministar Pavić istaknuo je kako se slaže s konstatacijom sindikata javnih službi da je cijena rada niska, no oko pitanja naknade troška prijevoza ne mogu popustiti jer je trošak plaća i dodataka već visok ako se promatra na razini svih javnih službi. Također je istaknuo da je svjestan kako je integritet učitelja ugrožen, no da članovi pregovaračkog odbora Vlade RH moraju braniti ograničenja koja imaju.

Tako je nakon polusatnog kašnjenja članova pregovaračkog odbora Vlade RH, sastanak zbog nedostatka vremena istih morao završiti u 13,00 sati te je dogovoreno da će, prije slijedećeg sastanka zakazanog za ponedjeljak (20. studenoga 2017. godine) u Sindikalnom domu, radne skupine uskladiti tekstove i ono što je do sada razmotreno po pitanju prijevoza te doći s konačnim tekstom članka o prijevozu na taj sastanak.

Jedan od boljih citata koji često izgovaraju naši političari jest taj da „političar razmišlja samo o narednim izborima, dok državnik razmišlja o budućim naraštajima“. Doista, iz današnjih, a i iz prethodnih sastanaka, ne može se reći da hrvatska politika razmišlja o budućim naraštajima te time ne pokazuje ni volju ni želju za stvaranjem platforme za bolju budućnost.

Dok god je tako, ne vidimo svjetlo na kraju tunela, a čini se niti tunel, jer naznaka da će trošak  tunelarine biti plaćen, po sadašnjem prijedlogu pregovaračkog odbora Vlade RH,  ne postoji.

 

Objave iz medija:

http://hr.n1info.com/a260946/Vijesti/Pavic-ocekuje-skori-zavrsetak-pregovora-s-javnim-sluzbama.html

Zadovoljan učitelj ključ je uspjeha škole

U članku iz Školskih novina o položaju učitelja govori i predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja Sanja Šprem.

Izvorni tekst: Školske novine

Svi oni koji su se školovali za učitelje bili su svjesni toga da se u obrazovanje ne ulaže, ali unatoč tome vole svoj posao

Kad na ulici upitate slučajnog prolaznika što misli o statusu učitelj, vrlo je vjerojatno da će vam onako s indignacijom reći da su to neradnici koji cijelo ljeto imaju praznike baš kao i naša djeca, koji su svako malo u nekakvom štrajku, koji djecu ničemu nisu naučili, a još bi sve to začinili nekakvim povišicama plaće koje im kao zahtjevi upućeni vlasti ne silaze s usana. No, istina je posve drukčija. Godišnji odmor prosvjetnih radnika nije ništa dulji od godišnjeg odmora drugih zaposlenika i reguliran je pozitivnim propisima te sveden na najviše 30 dana, a plaća učitelja početnika značajno je niža od prosječne plaće u zemlji iako je u prosvjeti više od 80 posto visokoobrazovanih zaposlenika. Sve plaće u zemlji rastu, jedino su plaće učitelja i nastavnika zamrznute i sve više zaostaju za onima s kojima se učitelji uspoređuju. I bez obzira na u javnosti vrlo često izgovorene fraze o tome da je obrazovanje najvažnija djelatnost koja zemlju može izvući iz krize i osigurati prosperitet i svakog pojedinca i društva u cjelini, položaj učitelja iz godine u godinu sve je slabiji.

Podcijenjenost koja demotivira

– Položaj učitelja je podcijenjen i derogiran u hrvatskom društvu – naglašava Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja. Podcijenjenost, dodaje, demotivira učitelje, koji, ipak, još uvijek daju daleko više nego što dobiju u materijalnom pogledu od države, ali i u statusnom od društva u cijelosti.

– Problem je velik, jer se premalo ulaže u obrazovanje, premalo se priča o obrazovanju i svim problemima obrazovanja i učitelji su svjesni toga da je sve drugo ispred njih. Reforma obrazovanja kasni, povećanje ulaganja u obrazovanje su, naravno, samo predizborne floskule, a od izbora do izbora obrazovanje kao da ne postoji. Posljedica toga je trajno nezadovoljstvo učitelja i krajnje je vrijeme da se kroz temeljni i granski kolektivni ugovor zaštiti dostojanstvo i položaja učitelja – kaže Šprem.

Prisjeća se da materijalni položaj učitelja nikada nije bio blistav pa je učenike u vrijeme kad se ona školovala.

– Razrednica nam je govorila da moramo imati iznimnu ljubav prema poslu, da ćemo u tome nalaziti satisfakciju, a ne u novcu. Tako da potplaćenost učitelja traje dugo i svi oni koji su se školovali za učitelje bili su svjesni toga da se u obrazovanje ne ulaže, a da oni usprkos tome vole svoj posao. Svi statistički podatci govore da su učitelji doista podcijenjeni u društvu. Od 19 promatranih djelatnosti s visokom stručnom spremom učitelji su na 19., posljednjem mjestu – ističe Sanja Šprem.

Tvrdi da promjene treba učiniti hitno i to već novim Temeljnim kolektivnim ugovorom, a zatim i granskim kolektivnim ugovorima.

– Sada kad smo definitivno izišli iz krize i imamo rast BDP-a, nema izgovora da plaće ne rastu i da ne dobijemo minimalno ono što smo imali prije početka krize. Riječ je o osnovici plaće koju smo imali prije krize, ali i ukidanju dodatnih takozvanih udaraca koje smo pretrpjeli 2012. i 2014. godine, kada nam je zakonom o uskrati oduzeto 4, 8 i 10 posto dodatka na godine staža te Uredbom plaća smanjena za 3, 5, 7 i 9 posto. Zbog toga su najstariji učitelji u sustavu izgubili i oko 13 posto plaće. A nemojmo zaboraviti da je ključ uspjeha škole zadovoljan učitelj. Ako je učitelj zadovoljan i motiviran, onda je i škola uspješnija. Mi smo toga svjesni, ali na tome nitko ne radi – ističe Šprem, nadajući se da će se sljedeća godina iskoristiti za poboljšanje materijalnog i društvenog položaja učitelja.

Mnogi u obrazovanju sa zebnjom očekuju uvođenje informatike kao obvezatnog predmeta, a ni predsjednici Sindikata hrvatskih učitelja nije jasno kako će se to provesti.

– Samo uvođenje informatike ima niz problema kojih trebamo biti svjesni. Uvođenje informatike će najprije prouzročiti problem pronalaženja informatičara za taj posao, jer nedostajat će od 25 do 30 posto potrebnih informatičara za predavanje informatike. Drugo, ne znam gdje će ih naći, jer svi znamo kakve su plaće u školama i koliko informatičari mogu zaraditi u nekim drugim tvrtkama, a sigurno je da plaćama neće privući vrhunske stručnjake u sustav obrazovanja – zaključuje Šprem.

Upozorava također da u razred pred učenike mogu samo stručnjaci koji imaju završenu edukaciju iz psihološko-pedagoške grupe predmeta.

– Bez toga pred učenike ne mogu. Ne znam kako ćemo uvesti informatiku ako pojedine škole, nažalost, još uvijek imaju samo kredu i ploču i to im je osnovno sredstvo te da uvjeti rada u školama nisu podjednaki. Imamo primjera gdje škole imaju pametne ploče i e-dnevnike, a ne razmišlja se da je i ta oprema zastarjela. Imamo, primjerice, školu u Vukovaru, koja od tri računala koja ima pokušava sklopiti jedno. Činjenica je da učitelji moraju kupovati materijal za rad s učenicima, ali o tome se ne piše i ne govori. Ni u jednom drugom zanimanju ne mora se iz svojih plaća ulagati u posao koji se radi ili moliti roditelje da po abecedi doniraju toaletni papir, papir za ruke i sapun da bi u školi imali osnovne higijenske uvjete… Ali to je, nažalost, naša stvarnost – zaključuje Sanja Šprem.

Čime motivirati mlade da budu učitelji

– Obrazovanje u Hrvatskoj problem je svima, jer država u obrazovanje premalo ulaže, puno se priča, ali uglavnom sve ostaje na priči i praznim obećanjima. Učitelji nisu u fokusu resornog ministarstva, ali ni u fokusu javnosti kao stručnjaci koji rade vrlo vrijedan i društveno koristan posao. Ako je u mom fokusu svako dijete, tako bi trebalo biti i Ministarstvu znanosti i obrazovanja, no imam dojam da je prosvjetnoj vlasti najvažnija administracija i da se učitelju sve više pristupa birokratski. Pa i savjetnici koji dolaze u školu najprije će pogledati sve papire, formulare, pripreme za sat, provjeriti je li sve napisano crvenom i plavom kemijskom olovkom, a u razred možda neće uopće ući. Jer ih ne zanimaju ni djeca niti rad učitelja – kaže Gordana Kovač Bluha, učiteljica razredne nastave u OŠ Rapska u Zagrebu i nastavlja:

Bojim se pregovora o Temeljnom kolektivnom ugovoru, jer su svi pregovori do sada učiteljima učinili štetu i svake smo godine izgubili neko od materijalnih prava. Čime ćemo sada biti zakinuti? Skinuli su nam dodatke na staž, na vjernost službi, hoće li nam uzeti regres, božićnicu, troškove prijevoza? Hoćemo li ostati na goloj plaći? I hoće li i to svjedočiti o tome koliko smo mi učitelji cijenjeni u društvu? Moja je plaća pred mirovinu na najnižim mogućim granama pa razmišljam o tome kako ću živjeti s mirovinom kad jedva preživljavam i od učiteljske plaće. Čega ću se tada morati odreći kad sam se svega već sad odrekla – pita se Gordana Kovač Bluha.

– Završila sam učiteljski fakultet, školovala sam se za rad s djecom, a od mene se sve više traži da budem administrativni djelatnik ili da smišljam projekte preko kojih će moja škola izvući novac iz europskih fondova pa će me tada država nagraditi za moj posao. Ministrica mi kaže da ću biti nagrađena za onaj dio posla koji ne radim s djecom. Ne bih li trebala biti nagrađena za rad s djecom? Kad država nema novca, onda nam kaže da mi učitelji smislimo način da novac povučemo iz europskih fondova, a to bi trebali raditi zaposlenici ministarstva, više opreme i bolje uvjete za rad. A mi u školama nemamo ni tekućeg sapuna, ni papirnatih ubrusa niti toaletnog papira i za to roditelji skupljaju novac. Ništa od toga nije posao učitelja!

Učiteljska bi profesija trebala biti najuglednija i najcjenjenija u svakom društvu. Kako promijeniti stav i odnos društva koji govori posve suprotno od te političarske floskule?

– Rješenje postoji, ali ljudi koji već godinama ulaze u ministarstvo jednostavno ga ne vide. Problem je u raspoređivanju novca i određivanju prioriteta. Novca ima, ali ga se usmjerava u neke druge djelatnosti i programe, jer očito je da odgoj i obrazovanje nisu prioritet ove države. Prosvjeta je prioritet samo pred izbore i to na verbalnoj razini, kad se priča o mladima, znanju, budućnosti, ali nakon toga sve padne u zaborav. Pa kako se možemo osjećati cijenjeno i sigurno uz ovakvu vlast i ovakav materijalni položaj – pita se Gordana Kovač Bluha.

Posao učitelja svatko može propitivati

Slično razmišlja i Biljana Pavelić, profesorica informatike u II. ekonomskoj školi u Zagrebu.

– Nije stvar samo u potplaćenosti učitelja nego u dignitetu profesije i u odnosu društva prema učiteljima, prema odgoju i obrazovanju u cjelini. Naša uloga postaje sve beznačajnija, a sve nam se više nameću poslovi koji nisu vezani za neposredni rad s učenicima. Sve više ispunjavamo papire, važnija je forma od sadržaja našega rada. Pravilnici koji se donose, sve ono što se stavlja na papir, kao da služi za to da zaštiti učenike od zločestih nastavnika i to nas vrijeđa. Učenici znaju svoja prava, ali uopće ne razmišljaju o obvezama pa se škola svela na ocjene, na bubanje činjenica, a malo se radi na odgoju mladih i njihovoj pripremi za život – govori Biljana Pavelić te nastavlja:

– Zato iz temelja treba promijeniti odnos prema učiteljima čiji je autoritet srozan, pa naš posao može svatko propitivati. I svaku se našu ocjenu može dovesti u pitanje, pa sve više učitelja ide linijom manjeg otpora kako bi izbjegli moguće konfliktne i neugodne situacije, da ih ne obilazi prosvjetna inspekcija ili savjetnici, a sve to zbog učenika koji nije pohađao nastavu, nije radio svoj posao i koji je zbog toga dobio slabu ocjenu.

Omalovažava nas i prosvjetna vlast, jer sramotno je najavljivati da će se 30 posto povećati plaća onim učiteljima koji sudjeluju u europskim projektima. Jesam za projekte, ali to će opet dovesti do sukoba u zbornicama, jer tko će moći sudjelovati u projektima, tko će o tome odlučivati? Taj bi posao za nas učitelje i za škole trebalo odraditi naše ministarstvo jer nitko se od nas nije školovao za smišljanje projekata i osiguravanje novca za djelatnost kojom se bavimo. Ovako ispada da učitelji ne rade ništa pa imaju vremena za smišljanje projekata i povlačenje novca iz europskih fondova.

A koliko je bilo kojoj vlasti stalo do prosvjete vidi se i po tome da se ministri prosvjete uvijek imenuju zadnji, jer to je najmanje važan resor i obično ga netko dobije po kazni. Najvažnije je tko će biti ministar policije ili financija. Desetljećima se svi političari kunu u Hrvatsku kao zemlju znanja, ali nitko nakon izbora gotovo da i ne spomene obrazovanje. Plaće učitelja svakako bi trebalo povećati da ih se nagradi za njihov rad, ali i da profesija postane privlačna mladim ljudima. I kako uopće privući mlade ljude da budu učitelji? No, problem je što se u društvu ne cijeni znanje i što ono nije temelj za napredovanje, već su u igri neki drugi kriteriji, a osim toga obrazovanje nikada nije bilo stvarni prioritet u ovoj državi – zaključila je Biljana Pavelić.

Prva stranica – SCAN

Druga stranica – SCAN

Uključimo se u javnu raspravu!

Pozivamo vas da se u što većem broju uključite u Savjetovanje s javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kako bismo na taj način upozorili na neprihvatljivost dosadašnjih rješenja nekih pitanja u tome Zakonu.

Kako u javnoj raspravi NIJE prijedlog izmjena i dopuna zakona koje je izradila Radna skupina u kojoj je radila i predsjednica Šprem, molimo Vas da se uključite i kao prilog raspravi zalijepite sljedeći tekst:

ZASNIVANJE RADNOG ODNOSA

Članak 107. mijenja se i glasi:

(1) Radni odnos u školskoj ustanovi zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja.

 (2) Natječaj se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te mrežnim stranicama i oglasnim pločama školskih ustanova, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana.

 (3) U natječaju se navode i posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa u školskoj ustanovi.

 (4) Radni odnos u školskoj ustanovi zasniva se s osobom koja ispunjava uvjete iz članka 105. ovog Zakona za zasnivanje radnog odnosa.

 (5) Potreba i prestanak potrebe za radnikom prijavljuje se uredu državne uprave, odnosno Gradskom uredu i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje.

 (6) Ured državne uprave odnosno Gradski ured vodi evidenciju o radnicima za kojima je prestala potreba u punom ili dijelu radnog vremena te ih u skladu s njihovom kvalifikacijom upućuje na zasnivanje radnog odnosa sa školskim ustanovama koje su prijavile odgovarajuću potrebu.

(7) Radnik koji je upisan u evidenciju iz stavka 6. ovog članka briše se iz evidencije ako zasnuje ili odbije zasnovati radni odnos u skladu s odredbom stavka 6. ovog članka najkasnije istekom otkaznog roka.

(8) Ravnatelj školske ustanove zasniva radni odnos bez prethodne suglasnosti školskog odbora s osobom koja je, u skladu s odredbom stavka 6. ovoga članka, iskazana organizacijskim, tehnološkim ili gospodarskim viškom.

(9) Ukoliko ravnatelj odbije primiti upućenu osobu, mora se o tome pisano očitovati. Očitovanje mora biti obrazloženo i potkrijepljeno objektivnim razlozima.

(10) O opravdanosti razloga za odbijanje odlučuje školski odbor većinom ukupnog broja članova. Ukoliko školski odbor donese odluku da razlozi za odbijanje nisu opravdani, sa upućenom osobom zasniva se radni odnos.

(11) U slučaju da školski odbor donese odluku da su razlozi odbijanja opravdani, isti o tome mora pisano obavijestiti ured državne uprave odnosno Gradski ured.

 (12) Školska ustanova može raspisati natječaj tek kada od ureda državne uprave odnosno Gradskog ureda iz stavka 11. ovog članka zaprimi obavijest da u evidenciji nema osoba koje ispunjavaju uvjete za rad.

(13) Ured državne uprave, odnosno Gradski ured, poslove iz stavka 6., 7. i 12. ovog članka obavlja na način i u suradnji s tijelom predviđenim kolektivnim ugovorom.

(14) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja:

  • na određeno vrijeme, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisan način, ali ne dulje od 60 dana,
  • s osobom kojoj je ugovor o radu na neodređeno vrijeme otkazan zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga i koja se nalazi u evidenciji ureda državne uprave, odnosno Gradskog ureda,
  • do punog radnog vremena, s radnikom koji u školskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno nepuno radno vrijeme,
  • na temelju sporazuma školskih ustanova u kojima su radnici u radnom odnosu na neodređeno vrijeme ako žele zamijeniti mjesto rada zbog udaljenosti mjesta rada od mjesta stanovanja,
  • s osobom koja se zapošljava na radnom mjestu vjeroučitelja.

(15) Ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 105. ovog Zakona, natječaj će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenoga natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete.

Članak 114. dopunjuje se i glasi:

(1) O zasnivanju i prestanku radnog odnosa odlučuje ravnatelj uz prethodnu suglasnost školskog odbora, a samostalno kada je zbog obavljanja poslova koji ne trpe odgodu potrebno zaposliti osobu na vrijeme do 15 dana i u slučaju iz članka 107. stavka 8. ovoga Zakona.

Članak 151. dopunjuje se i glasi:

  • Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 10.000 kuna kaznit će se za prekršaj školska ustanova:
  • ako nije donijela školski kurikulum i godišnji plan i program rada školske ustanove te ako isti nije u skladu s odredbama članka 28. ovog Zakona,
  • ako koristi udžbenike koji nisu odobreni sukladno posebnom zakonu (članak 56.),
  • ako izvodi nastavu bez rješenja o početku rada protivno odredbama članka 92. stavka 1. ovoga Zakona,
  • ako prihod ne upotrijebi za razvoj djelatnosti (članak 145.),
  • ako ne objavljuje natječaj sukladno odredbama članka 107. stavaka 1. do 4. i članka 127. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona
  • ako ne postupa sukladno s odredbama članka 107. stavka 5. te stavcima 8. do 10. ovoga Zakona
  • ako ne vodi dokumentaciju i evidenciju propisanu odredbama članka 138. stavka 1., članka 139. stavka 1. i članka 140. stavka 1. ovoga Zakona,
  • ako u svojim prostorima organizira promidžbu koja nije u skladu s ciljevima i sadržajem obrazovanja protivno odredbi članka 59. ovoga Zakona,
  • ako se ne pridržava odluke o upisu iz članka 22. stavka 4. ovoga Zakona,
  • ako se ne pridržava elemenata i kriterija za izbor kandidata iz članka 22. stavka 5. ovoga Zakona,
  • ako podaci nisu upisani u evidenciju u roku iz članka 139., stavka 3. ovoga Zakona,
  • ako postupa protivno članku 106. ovoga Zakona.
  • Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se i odgovorna osoba u školskoj ustanovi novčanom kaznom u iznosu od 2.000 do 5.000 kuna.

Javna rasprava nalazi se na sljedećoj poveznici:

https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=6207

Postupak registracije u sudjelovanja u raspravi pogledajte ovdje:

 

Pregovori za TKU – jedanaesti sastanak

Danas, 13. studenoga 2017. godine, u Sindikalnom domu održan je  11. sastanak predstavnika Vlade i sindikata javnih službi radi sklapanja novog Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Isti je trebao biti održan u petak 10. studenoga, no, zbog izglasavanja povjerenja Vladi RH, sastanak je prebačen na današnji dan.

Glavna tema razgovora bilo je pitanje prijevoza.

Ni današnji razgovori nisu donijeli rješenje za goruća pitanja, a to su pitanje definicije organiziranog prijevoza, izbacivanje formulacije „povoljnije za poslodavca“, pitanje iznosa naknade troška prijevoza po kilometru i pitanje naknade stvarnog troška kao načelne smjernice.

I danas je bilo očito da članovima pregovaračkog odbora Vlade RH pokrivanje stvarnog troška nije nit vodilja, već je to načelo ekonomičnosti. Ministar Pavić istaknuo je kako se slaže s izračunom cijene prijevoza prometnog stručnjaka Marušića no da neće ulaziti u provjere i vlastita vještačenja jer bi to trajalo predugo, a za to nemamo vremena. Naglasio je da ono što preostaje jest ispregovarati iznos naknade troška po kilometru koji država može financirati. Pregovarački odbor Vlade RH ponudio je iznos od 90 lipa po kilometru što za sindikalnu stranu nije prihvatljiva ponuda.

Dogovoreno je da će se sljedeći sastanak održati u srijedu, 15. studenog 2017. godine, dok bi se posljednji  sastanak pregovaračkih odbora trebao održati u ponedjeljak, 20. studenog 2017. Na posljednji sastanak bit će pozvan i ministar financija Marić kako bi se razgovaralo o pitanju rasta osnovice, jer kako sada stojimo, sukladno smjernicama ekonomske i fiskalne politike, rast osnovice nije predviđen niti za 2018., niti za 2019. godinu.

Kreću pregovori za Granski kolektivni ugovor!

Na dnevni red današnje sjednice Vlade RH konačno je uvršteno i pokretanje postupka pregovora o sklapanju Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama. Istovremeno je Vlada imenovala i svoje članove pregovaračkog odbora.

Pametna ploča o javnoj raspravi o izmjenama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi

U jučerašnjoj emisiji Pametna ploča Radio Sljemena o temi Javne rasprave o izmjenama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi govorili su Sanja Šprem i Željko Stipić.
Emisiju možete poslušati ovdje:

Pregovori za TKU – deseti sastanak

7. studenoga održan je 10. krug pregovora za TKU. Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić otvorio je sastanak te je odmah započet razgovor o pitanju prijevoza.

Riječ je preuzeo koordinator  Branimir Mihalinec komentirajući prijedlog pregovaračkog odbora Vlade RH koji se do sada nije promijenio na bolje, već na gore. Naime osim malih izmjena (zamjena pojma adrese stanovanja s pojmom prebivališta sukladno Zakonu o prebivalištu) koje niti neće zaživjeti ako se ne isprave ključni nedostaci, „maštovita“ je zamisao pregovaračkog odbora Vlade RH da se zaposlenicima koji putuju iznad 100 km od mjesta stanovanja do mjesta rada, ne plaća nikakva naknada nakon 100 km.

Od strane sindikata izrečena su četiri temeljna pitanja koja se trebaju pod hitno riješiti:

  1. Imaju li pravo na prijevoz oni koji su udaljeni 2 km od mjesta rada ili na to imaju pravo i oni koji su udaljeni 1 km, jer nije isto hodati do škole po zimi i po ljeti te s „vrećicama punih testova i domaćih zadaća za ispravljanje te materijalima za rad, koje nerijetko učitelji donose od svojih kuća“.
  2. Redefiniranje pojma organiziranog radnog vremena jer učitelji, nastavnici, liječnici, profesori i medicinske sestre nemaju „tipično radno vrijeme“, a pored svega škole i ambulante nalaze se nerijetko na izdvojenim područjima.
  3. Neorganizirani prijevoz – naknada stvarnih troškova
  4. Cijena prijevoza koja po sindikalnom izračun iznosi minimalno 1,34 kn po kilometru.

Naglašeno je također da se ovdje radi o naknadi troška, a ne nekom dodatku te se radi toga mora omogućiti pravedna cijena na kojoj se ne treba zarađivati, ali se nikako ne smije niti gubiti.

Nakon toga dogodila se burna prepirka jer su neki od članova pregovaračkog odbora Vlade RH začinili atmosferu s izjavama poput „nije intencija nadoknaditi stvaran trošak…moramo se voditi načelom ekonomičnosti….iznosi su zadani da bi se svaka situacija riješila bilo bi potrebno 300 članaka…“

Šlag na kolaču bila je izjava da radnici koji rade na udaljenosti više od 100 km od mjesta prebivališta ne bi trebali uopće prihvaćati takve poslove jer se nakon toliko duge vožnje zaposlenik jako umori i više nije sposoban za efektivan rad pa od njega poslodavac nema koristi…što znači da se zaposlenicima koji putuju više od 100 km odbija platiti ikakav trošak nakon 100 km.

Također je izražen stav da ukoliko npr. profesor radi 90% u Zagrebu, a 10%  radnog vremena u Splitu, to je njegov izbor pa se tih 10% ne bi trebalo plaćati.

Ujedno su napomenuli da treba poticati zdrav način života i pješačenje, no naglasili smo da je jedna stvar hodati u slobodno vrijeme a druga hodati po nevremenu i s radnim materijalima na posao.

Ovakve namjerne ili nenamjerne provokacije bile su gubitak vremena te je Mihalinec izjavio da se možemo prepirati do slijedeće godine dokazivanjem tko je u pravu, a  sindikalna strana neće se dati smesti pa bi trebali pokušati doći do bar nekih zajedničkih stavova.

Ono što je pregovarački odbor načelno prihvatio je prijedlog sindikata da se zaposlenicima s distrofijom i oboljenjima srodnih mišićnih i neuromišićnih oboljenja, s tjelesnim oštećenjima donjih ekstremiteta, paraplegijom, multiplom sklerozom, reumatoidnim artritisom te slijepe osobe imaju pravo na prijevoz bez obzira na udaljenost od mjesta stanovanja.

Nakon odbijanja pregovaračkog odbora Vlade RH da svoju argumentaciju o cijeni prijevoza iznese prometni stručnjak Marušić, jer, kako oni kažu, nećemo raspravljati o cijenama gume, sindikalna strana ipak je inzistirala da se iznese stručno mišljenje.

Tako je Marušić naglasio da je računao vožnju na posao, ne obiteljsku vožnju te najjeftinije troškove prijevoza (od guma na dalje…) te da taj trošak ne može ići ispod onog koje je dobio analizom, odnosno 1,34 kn po kilometru.

Predstavnici Vlade RH primili su na znanje analizu te je dogovoren novi sastanak pregovaračkog odbora za petak, 10. studenoga 2017. godine, u prostorijama Sindikalnog doma.

Nadamo se da ćemo tada napokon proći cijeli prijevoz te uskladiti stajališta, jer na dosadašnje prijedloge Vlade RH ni u kojem slučaju ne možemo pristati.

 

 

 

 

 

Vlada obmanjuje – plaće u 2018. ne rastu!

Nakon današnjih pregovora predsjednica Sanja Šprem dala je izjavu za RTL Danas:

“Pomaka u pregovorima nema. Iza nas je devet krugova pregovora i ništa nije dogovoreno, a pogotovo ne ono što je važno, a to je definiranje osnovica plaće u 2018. godini i definiranje članka prijevoza koji je isto sporan u kolektivnom ugovoru. Niti jedno od ta dva važna pitanja nisu riješena. 

Vlada RH zacrtala je proračun u narednoj godini i od toga ne odustaje te nema pomaka u pregovorima. Sindikat ima jasan stav kako treba rasti plaća u idućoj godini, a ne zamrzavati ju i, nažalost, tu nema kompromisa. Ne možemo biti suglasni da su pregovori ustvari preuzimanje onoga što Vlada nudi, a to je princip uzmi ili ostavi. Zamrzava se osnovica plaće ako povećanja nema! Znači da ostajemo na osnovici plaće koje je definirana u ovoj godini.

U štrajk će se ići u slučaju da se članstvo izjasni za nepotpisivanje Temeljnog kolektivnog ugovora. Tijela su danas donijela odluku da se ide s tekstom kolektivnog ugovora na referendum, a u slučaju nepotpisivanja kolektivnog ugovora morat će se krenuti u konkretne akcije odnosno štrajk”, poručila je Šprem. 

https://vijesti.rtl.hr/novosti/hrvatska/2742015/predsjednica-sindikata-hrvatskih-ucitelja-porucila-nema-pomaka-u-pregovorima-u-slucaju-nepotpisivanja-kolektivnog-ugovora-morat-ce-se-krenuti-u-strajk/

I Matica hrvatskih sindikata održala je konferenciju za medije na kojoj su se predsjednik Vilim Ribić i makroekonomist Sindikata znanosti Matija Kroflin osvrnuli na Državni proračun za 2018. godinu te poručili kako Vlada RH obmanjuje javnost izjavama o rastu plaća javnih i državnih službenika u idućoj godini.

Snimku konferencije pogledajte ovdje:

 

 

O Vladinom nacrtu proračuna za 2018. godinu

Vlada je danas na svojoj sjednici donijela nacrt prijedloga proračuna za sljedeću godinu. Analizu prihoda i rashoda donijela je Nova TV, a komentar vezan uz rast plaća i osnovice plaća u javnim službama dala je i danas predsjednica Sanja Šprem. I ovaj put je naglasila neprihvatljivost plana Vlade RH po kojem plaće u javnim službama ne bi uopće rasle te bi se zadržale u ovogodišnjim okvirima.

Nadamo se da će se i resorna ministrica Blaženka Divjak aktivnim angažmanom i podrškom sindikalnom zahtjevu za povećanjem osnovice plaće založiti da se njeno mišljenje da su NASTAVNICI ZASLUŽILI VEĆE PLAĆE i konkretizira. I to ne simboličkim rastom osnovice, već onim koji bi se konačno zaustavilo zaostajanje naših plaća.

Prilog (od 4,15 min) pogledajte OVDJE.

https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/vece-mirovine-povlastenim-umirovljenicima-bivsim-saborskim-zastupnicima—494778.html